hrvatski

Najučestaliji terapijski problemi kod pacijenata s kroničnim bolestima u Domu zdravlja Zagreb – Centar

Svrha rada Jedna od ključnih zadaća ljekarnika kao aktivnog sudionika zdravstvenog tima koji skrbi o pacijentu jest identificirati i riješiti terapijske probleme te koristiti svoja znanja i vještine u svrhu prevencije istih [1]. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost i vrstu te opisati uzroke najučestalijih terapijskih problema identificiranih prilikom pružanja usluge upravljanja farmakoterapijom kod pacijenata s kroničnim bolestima u Domu zdravlja Zagreb – Centar (DZZC). Opis materijala i metoda Provedeno istraživanje bilo je dizajnirano kao prospektivno intervencijsko te se provodilo u DZZC u trajanju od 10 mjeseci. Pacijenti upućeni od strane liječnika obiteljske medicine (LOM) koji su zadovoljavali jedan ili više od sljedećih kriterija bili su uključeni u studiju: u terapiji imali 4 ili više lijeka, imali nuspojavu na lijek, nisu postigli terapijske ciljeve ili su imali poteškoća s razumijevanjem i pridržavanjem terapijskog režima. Demografski podaci, podaci o komorbiditetima, lijekovima, nuspojavama, životnim navikama i alergijama te laboratorijski nalazi bili su prikupljeni iz razgovora s pacijentom, a prema potrebi i iz razgovora sa skrbnicima i/ili članovima obitelji te LOM-ovima, te uvidom u medicinsku dokumentaciju. Identifikacija terapijskih problema i njihovih uzroka temeljila se na kategorizaciji prema Cipolle i suradnicima 1. Rezultati rada U istraživanje je bilo uključeno 50 pacijenata medijana dobi 72 (32 – 86) godine koji su u prosjeku koristili 8 (2 – 19) lijekova te imali 5 (1 – 11) komorbiditeta. Ukupno je u 47 pacijenata identificirano 148 terapijskih problema (2, 9 ± 1, 7 po pacijentu). Najučestaliji terapijski problemi bili su „Potreba za uvođenjem dodatne terapije" (23, 6 %, N=35) i „Preniska doza“ (23, 6 %, N=35). „Neliječeno stanje“ bilo je najčešći uzrok terapijskog problema „Potreba za uvođenjem dodatne terapije“ s učestalošću od 14.9% (N=22). Najčešća neliječena stanja bila su hipertenzija što je zahtijevalo uvođenje antihipertenziva: amlodipina (2, 0%, N=3) i perindoprila (0, 6%, N=1) te hiperlipidemija zbog čega su uvedeni inhibitori HMG CoA reuduktaze (2.7%, N=4). Iz kategorije „Preniska doza“ rezultati su pokazali kako je uzrok „Neučinkovita doza“ bio najzastupljeniji, i to s učestalošću od 13.5% (N=20). Uočeno je da je najčešći terapijski problem bila preniska doza bisoprolola kod pacijenata s kongestivnim srčanim zatajenjem ( 2.7%, N=4). Zaključak Analizom rezultata opisani su uzroci najučestalijih terapijskih problema u pacijenata s kroničnim bolestima što ukazuje na područja iz kojih bi bilo nužno kontinuirano razvijati ljekarničke kompetencije. Dodatno, rezultati ovog istraživanja potkrjepljuju važnost integracije ljekarnika u multidisciplinarni tim na razini primarne zdravstvene zaštite.

kronična bolest, upravljanje farmakoterapijom, pacijent

nije evidentirano