hrvatski

„Čovjek je ujedno i ono što može biti“: interpretacija značenja termina otuđenje u socijalizmu i post-socijalizmu

U radu se analizira pojam otuđenja, odnosno alijenacije u dvostrukom smislu: s jedne strane kao značajna artikulacija filozofskih i socioloških problema u jugoslavenskoj socijalističkoj misli i šire, ali i istovremeno kao vrlo prisutna akcentuacija detektiranih stanja u industrijskim postrojenjima. Na toj dvostrukoj poziciji grade se djelomična usporedba i analiza s kontekstom današnjih uvjeta rada u sektoru kojeg Franco Bifo Berardi naziva „kognitarijatom“, ali iz kojega su detekcija i konstatacija otuđenja gotovo u potpunosti odstranjeni i zamijenjeni nizom zamjenica poput „beznađa“, „ravnodušnosti“, „besperspektivnosti“, „samoizrabljivanja“ ili pak „sagorijevanja na poslu“. U radu se interpretira nedostatnost takve zamjene, budući da je otuđenje, unatoč konstantno naglašavanoj apstraktnosti njegova značenja, konotiralo kritiku, promjenu i nadilaženje trenutnog stanja, odnosno napor ka razotuđenju, što nije slučaj s nizom spomenutih termina. Iz tog su razloga kroz rad prožeti jezična analiza te pokušaj odgovora na pitanje o mogućnosti govora i analize dijela današnjih, poglavito radnih, uvjeta i stanja u terminima otuđenja.

otuđenje, razotuđenje, uvjeti rada, prekarnost, socijalizam

nije evidentirano