hrvatski

Dentinski graft – evolucija u koštanoj regeneraciji?

Prilikom nemogućnosti liječenja većih periapikalnih lezija kao jedina mogućnost izbora ostaje ekstrakcija zuba. Kod većih koštanih destrukcija preporučuje se prezervacija alveole koštanim nadomjestkom. Autologna kost zlatni je standard prilikom augmentativnih tehnika, ali mana je velika resorpcija grafta, zbog čega se najčešće koristi u kombinaciji s ksenogenim materijalom koji ima manju sklonost resorpciji te se time prezervira volumen grafta. Zadnjih godina posebno zanimljivim čini se dentinski graft, odnosno autologni zub koji se usitnjava pomoću posebnog mlinca za tvrda zubna tkiva. Istraživanja pokazuju kako je dentin slične strukture kao kortikalna kost, cement kao spongioza, dok je caklina zuba slična strukturi ksenogenog koštanog materijala. Pacijentica se javila na Zavod na parodontologiju radi parodontološke obrade, uvidom u ortopantomogram uočena je periapikalna lezija zuba 46 te je predložena ekstrakcija zuba, uz prezervaciju alveole primjenom autolognog tvrdog zubnog tkiva, zuba koji nema dugoročnu prognozu zbog zahvaćenosti uznapredovalog parodontitisa. Ekstrakcija zuba 46 i enukleacija tvorbe nalik na cistu učinjene su 4 tjedna ranije, kako bi rana zacijelila i kako graft ne bi ostao eksponiran. Na dan operacije ekstrahiran je zub 16, učinjena incizija na bezubom grebenu regije 45 i 46, te je odignut poštedni mukoperiostalni režanj i uklonjene granulacije iz alveole, gdje je uočena perforacija lingvalnog kortikalisa. U međuvremenu, ekstrahirani zub je bio očišćen od mekog tkiva i karijesnih lezija te je zdrobljen u mlincu. Dobiveni graft je pripremljen po specificiranom protokolu za upotrebu te pomiješan s autolognim faktorima rasta dobivenim tehnikom PRF-a. Mukoperiostalni režanj je produljen presijecanjem periosta i zašiven koncem 5-0 madrac i pojedinačnim šavovima. Učinjen je kontrolni CBCT 4 mjeseca nakon zahvata radi evaluacije koštanog cijeljenja.

dentinski graft ; Augmentacija ; kost ; indikacije

nije evidentirano

engleski

Dentin graft – evolution in bone regeneration?

Prilikom nemogućnosti liječenja većih periapikalnih lezija kao jedina mogućnost izbora ostaje ekstrakcija zuba. Kod većih koštanih destrukcija preporučuje se prezervacija alveole koštanim nadomjestkom. Autologna kost zlatni je standard prilikom augmentativnih tehnika, ali mana je velika resorpcija grafta, zbog čega se najčešće koristi u kombinaciji s ksenogenim materijalom koji ima manju sklonost resorpciji te se time prezervira volumen grafta. Zadnjih godina posebno zanimljivim čini se dentinski graft, odnosno autologni zub koji se usitnjava pomoću posebnog mlinca za tvrda zubna tkiva. Istraživanja pokazuju kako je dentin slične strukture kao kortikalna kost, cement kao spongioza, dok je caklina zuba slična strukturi ksenogenog koštanog materijala. Pacijentica se javila na Zavod na parodontologiju radi parodontološke obrade, uvidom u ortopantomogram uočena je periapikalna lezija zuba 46 te je predložena ekstrakcija zuba, uz prezervaciju alveole primjenom autolognog tvrdog zubnog tkiva, zuba koji nema dugoročnu prognozu zbog zahvaćenosti uznapredovalog parodontitisa. Ekstrakcija zuba 46 i enukleacija tvorbe nalik na cistu učinjene su 4 tjedna ranije, kako bi rana zacijelila i kako graft ne bi ostao eksponiran. Na dan operacije ekstrahiran je zub 16, učinjena incizija na bezubom grebenu regije 45 i 46, te je odignut poštedni mukoperiostalni režanj i uklonjene granulacije iz alveole, gdje je uočena perforacija lingvalnog kortikalisa. U međuvremenu, ekstrahirani zub je bio očišćen od mekog tkiva i karijesnih lezija te je zdrobljen u mlincu. Dobiveni graft je pripremljen po specificiranom protokolu za upotrebu te pomiješan s autolognim faktorima rasta dobivenim tehnikom PRF-a. Mukoperiostalni režanj je produljen presijecanjem periosta i zašiven koncem 5-0 madrac i pojedinačnim šavovima. Učinjen je kontrolni CBCT 4 mjeseca nakon zahvata radi evaluacije koštanog cijeljenja.

dentin graft ; augmentation ; bone ; indications

nije evidentirano