hrvatski

Izazovi u operacionalizaciji pojma kulture vrtića

U radu će se predstaviti teorijski model razvijen u svrhu izrade Skale stanja kulture vrtića kao dijela upitnika korištenog u pilot-istraživanju provedenom 2014. godine na prigodnom uzorku studenata diplomskog studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (N=78) na Učiteljskom fakultetu u Rijeci, u okviru istraživačkog projekta pod nazivom „Kultura odgojno-obrazovne ustanove kao čimbenik sukonstrukcije znanja“ Učiteljskog fakulteta u Rijeci. Izazovi u operacionalizaciji pojma kulture vrtića leže u činjenici da koncepti klime i kulture, iako slični, proizlaze iz različitih istraživačkih tradicija i istraživačkih zajednica (Hoy i sur., 1991 ; Owens, 2001, prema Schoen i Teddlie, 2008). Proučavanju školske klime pristupa se iz psihologijske perspektive korištenjem kvantitativnih dijagnostičkih instrumenata, dok je u istraživanju školske kulture dominantna antropologijska perspektiva koja se oslanja na izvore podataka (narativni iskazi, intervjui, video- zapisi i dr.) tipične za kvalitativni pristup (Freiberg, 1999, prema Schoen i Teddlie, 2008). Stoga nam je cilj bio izraditi mjerni instrument o kulturi vrtića koji bi se mogao koristiti u transverzalnim nacrtima istraživanja metodom ankete, na reprezentativnim uzorcima vrtića čime bi se otvorio prostor za povezivanje kulture vrtića s različitim vrijednostima i stavovima odgajatelja o sukonstrukciji znanja s različitim socijalnim strukturama, kao i prostor za usporedbu različitih geografskih područja. U odabiru teorijskog polazišta za izradu Skale stanja kulture vrtića opredijelili smo se za tipologiju školske kulture (u daljnjem tekstu: kulture odgojno-obrazovne ustanove) Stolla i Finka (2000) utemeljenu na dimenzijama djelotvornost-nedjelotvornost škole i poboljšanje pogoršanje škole, koje se opredmećuju u dvjema temeljnim dimenzijama konteksta odgojno-obrazovne ustanove - ekološka (fizička i vremenska) i sociopedagoška dimenzija (prilagođeno prema Petrović-Sočo, 2007) koje smo raščlanili na četrnaest dimenzija. Budući da one oslikavaju kulturu vrtića, možemo ih smatrati dimenzijama kulture vrtića. Skala stanja kulture vrtića sastoji se od ukupno 41 čestice raspodijeljenih u šest dimenzija: prostorno-materijalno okruženje (5 čestica) ; odgojno-obrazovni rad (4 čestice) ; vremenska konfiguracija (2 čestice) ; odnosi (14 čestica) ; odnos s roditeljima (8 čestica) ; usmjerenost odgajatelja na kontinuirano učenje i istraživanje osobne prakse (8 čestica). U izlaganju će se predstaviti osnovni rezultati deskriptivne analize mjernog instrumenta.

dimenzije kulture vrtića ; konstrukcija mjernog instrumenta ; operacionalizacija kulture vrtića

This work was supported by University of Rijeka, Croatia, Scientific project ‘The Culture of Educational Institutions as a Factor in the (Co)construction of Knowledge’ [grant number 13.10.2.2.01].