hrvatski

Diplomatička analiza srednjovjekovnih isprava o Duvnu

Radi se o ispravama u užem smislu riječi izdanim u Duvnu, za Duvno, ili pak o onima koje se dotiču Duvna. Kronološkim redoslijedom to su: 1. Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića iz oko god. 1326. u kojoj je među svjedocima potpisan i duvanjski vojvoda Bogdan. 2. Isprava trogirskog kneza Petra Gradonika iz god. 1355. (25. V.) u kojoj se spominje Duvno kao mjesto povratka bosanskog bana Tvrtka iz Knina i kao mjesto u kojem se tada nalazi vojska banove majke Jelene Šubićke. 3. Isprava bosanskog kralja Dabiše iz god. 1395. (17. V.) kojom dariva selo Kolo županu Vukmiru Semkoviću i njegovoj braći. 4. Isprava bosanskog kralja Ostoje iz god. 1398. (20. XI.) kojom sa svojom pratnjom u Duvnu obećava dubrovačkim poslanicima, koji su ga tu čekali, platiti dug kralja Tvrtka I. 5. Isprava bosanskog kralja Ostoje izdana pod Visućim god. 1404. (6. I.) kojom vraća vojvodi Pavlu Klešiću oduzeta dobra, Župe Glamoč i Duvno, i stavlja ga pod zaštitu djeda Bosanske crkve. 6. Isprava u obliku ugovora aragonskog i napuljskog kralja Alfonsa V., napisana u Napulju god. 1444. (19. II.), kojom, uz uvjet međusobnog vojnog potpomaganja, među mnogobrojnim posjedima, potvrđuje i Župu Duvno s gradom Rogom, koji se pak grad nalazio na području današnjeg Roškog Polja, bosanskom vojvodi Stjepanu Vukčiću Kosači. 7. Isprava njemačkog kralja i rimskog cara Fridrika III., izdana u Beču god. 1448. (20. I.), kojom obećava tadašnjem bosanskom vojvodi Stjepanu Vukčiću Kosači da će utjecati na svoga nećaka Ladislava, češkog i ugarskog kralja, da potvrdi navedene posjede u predloženoj vojvodinoj ispravi, među kojima je i Župa Duvno s gradom Rogom, i to kad Ladislav uskoro postane punoljetan. 8. Isprava aragonskog i napuljskog kralja Alfonsa V., izdana u Castello Novo Neapolis god. 1454. (1. VI.), kojom hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači, između ostalog, ponovno potvrđuje grad Rog u Župi Duvno, skupa s hercegovim prethodnim pismom.

nije evidentirano

nije evidentirano