hrvatski

Između zvuka i značenja: Fonostilistički pristup hrvatskim usmenoretoričkim žanrovima

Tema su ove knjige usmenoknjiževni žanrovi koji se u hrvatskoj znanosti o književnosti i folkloristici imenuju retoričkim ili govorničkim oblicima. Kao prototipni ili kanonski usmenoretorički žanrovi navode se: basme, zdravice, brojalice, brzalice, blagoslovi, kletve, rugalice i hvale, a autori koji im pristupaju kao cjelini, odnosno žanrovskoj skupini uobičajeno im pripisuju uvjerljivost (persuazivnost) te jezičnu i govornu ludičnost kao primarne značajke. Usmenoknjiževna retorika može se smatrati specifičnim hrvatskim filološkim konceptom (autori izraženijega folklorističkog habitusa u načelu nisu upotrebljavali termin retorički žanrovi niti su se njima bavili kao cjelinom). Djelomičan utjecaj te koncepcije, razvijene prije pola stoljeća, može se uočiti u radovima pojedinih autora iz drugih južnoslavenskih folklorističkih i filoloških tradicija, gdje se retoričkim žanrovima ipak i dalje većinom pristupa kroz kategoriju “malih”, “sitnih” ili “jednostavnih” oblika te ih se svrstava s drugim žanrovima koji su im slični veličinom, ali ne nužno strukturom i funkcijom. Da je usmenoknjiževna retorika hrvatska teorijska posebnost potvrđuju i uvidi u druge “velike” folklorističke tradicije, poput njemačke, ruske ili američke. Polazeći od temeljne govornosti usmenoretoričkih žanrova, njihove retoričke strukturiranosti i performativnosti, ova knjiga, primjenom fonostilističkoga pristupa, ojačanoga drugim teorijskim uvidima, pokušava pripomoći boljem razumijevanju žanrova poput brojalica, brzalica, blagoslova i kletvi, istaknuti njihovu konstitutivnu retoričku dimenziju te posredno doprinijeti i boljem razumijevanju hrvatske tradicijske kulture, osobito usmene književnosti. Fonostilističkom analizom, uz primjenu metoda računalne stilistike, utvrđuju se određene fonetske, u prvome redu glasničke, a potom i ritmičke kvalitete usmenoretoričkih oblika po kojima se oni razlikuju od drugih srodnih usmenoknjiževnih pojavnosti. Knjiga se sastoji od šest većih cjelina, uokvirenih Uvodom i Zaključkom. Prva cjelina vraća nas na same početke, odnosno na najranije zapise i tragove usmenoretoričkih žanrova. Riječ je o prvoj samostalnoj sintezi fokusiranoj na dijakroniju usmenoknjiževnih zapisa i interferenciju s tekstovima autorske, pisane književnosti. Ona služi i kao uvod u retoričke žanrove, nudeći pri prvome spominjanju kraće opise, i kao uvod u pregled povijesti njihova folklorističkoga i književnoga proučavanja. Veći se prostor posvećuje vremenu konceptualizacije retoričke žanrovske kategorije, a potom onim tekstovima i autorima koji su tim žanrovima pristupali upravo kroz kategoriju, a ne samo kroz pojedinačni žanr. U drugoj se cjelini sažimaju temeljni problemi ili postavke koje se moraju teorijski osvijestiti na početku svakoga ozbiljnijeg bavljenja usmenoknjiževnim žanrovima, osobito onima čija konceptualizacija na određen način još traje. Na prvome je mjestu problem žanrovske kategorizacije, koji povlači temeljna pitanja o folklornome (usmenoknjiževnome) žanru, a zatim i pitanje delimitacije u odnosu na druge žanrove. S tim je problemom tijesno povezan i onaj terminološki jer je imenovanje žanra ili žanrovske skupine često i imenovanje samoga koncepta koji stoji u podlozi. To nas vodi k trećemu problemu, onomu klasifikacije samih žanrova. Uz kratke osvrte na druge pristupe koji mogu ponuditi svoja rješenja, iznijet će se osnovne teze koje kroz odnos zvuka i značenja uspostavljaju prijedlog načelne klasifikacijske dihotomije na fonosemantične i pragmasemantične žanrove. Treća i četvrta cjelina razrađuju osnovni teorijski okvir odnosa zvuka i znaćenja usmjeravajući se na dva lica istoga novčića, lingvističko bavljenje motiviranom vezom između fonetske strane izraza i njegova značenja te književnoteorijskim promišljanjem odnosa zvuka i sadržaja u književnosti. S jedne se strane predstavljaju temeljni koncepti fonetskoga simbolizma i njegove suvremene inačice, fonosemantike, a s druge pak donosi kratka povijest zapadne poetike kroz perspektivu problema zvuka u književnosti. Četvrta se cjelina bavi i poviješću fonostilistike, od njezina utemeljitelja Trubeckoja, preko pregleda hrvatskih fonostilističkih istraživanja, sve do suvremenih multimodalnih i kritičkih pristupa. Naposljetku se sažeto pojašnjavaju temeljni fonostilistički koncepti bitni za analize usmenoretoričkih tekstova poput učestalosti glasnika, glasovnih ponavljanja i eufonije te koncepata pjesničke onomatopeje i sinestezije. Peta cjelina priprema je za fonostilističke analize i može se smatrati opisom metodologije konkretnoga istraživanja četiriju žanrova i njihovih novijih zapisa. Opisuje se računalnostilistički pristup s okvirom tzv. udaljenoga čitanja koji omogućuje sagledavanje velikoga broja tekstova, u našem slučaju iz svojevrsne makrostilističke vizure s kombinacijom pomnije interpretacije pojedinih stilogenih primjera bitnih za razumijevanje žanra kojemu pripadaju. U toj se cjelini objašnjava i predanalitička procedura ekscerpiranja građe i pripreme teksta, potom se opisuje računalna aplikacija osmišljena posebno za ovo istraživanje i naposljetku se pojašnjavaju konkretni parametri računalne analize. Šesta, analitička cjelina realizira teorijska promišljanja i metodološke smjernice te nudi analizu zapisa četiriju osnovnih usmenoretoričkih žanrova: brojalica, brzalica, blagoslova i kletvi. Slijedeći ideju udaljenoga čitanja, analize započinju pogledom na glasničku strukturu i traženjem svojevrsnih strukturnih zakonitosti na fonetsko-fonološkoj razini kojima se mogu opisati bitne žanrovske značajke, s naglaskom na razlikovanju fonosemantičnih i pragmasemantičnih žanrova. Istu svrhu imaju i računalno ispitivanje glasovnih ponavljanja i paralelizama, a osobito ispitivanje eufonije tzv. objektivnim korelatima, s pomoću dviju mjera osmišljenih za ispitivanje pravilnosti ponavljanja glasničkih segmenata i otežanoga izgovora. Udaljena, računalna perspektiva na kraju se cjeline zamjenjuje onom tradicionalnom analitičkom i interpretacijskom te se preko reprezentativnih primjera pokušava i na mikrorazini uputiti na bitne strukturne osobitosti, prije svega fonosemantičnih, ali djelomično i pragmasemantičnih žanrova.

aliteracija ; asonanca ; basma ; blagoslov ; brojalica ; brzalica ; digitalna humanistika ; eufonija ; folkloristika ; fonetika ; fonetski simbolizam ; fonosemantika ; fonostilistika ; glasovna ponavljanja ; glasovni simbolizam ; ikoničnost ; kletva ; pragmatika ; računalna analiza ; retorika ; slog ; stilistika ; usmena književnost ; usmena retorika ; značenje ; zdravica ; zvuk ; žanr

nije evidentirano