hrvatski

Kulturna politika i umjetnička djela za interijere javnih institucija u Zagrebu 1950-ih i 1960-ih godina

Kulturna politika u FNRJ/SFRJ od kraja 1945. godine do kraja 1960-ih godina bitno je uvjetovala likovno stvaralaštvo tog razdoblja, ne samo u poratnim godinama, nego i nakon svojevrsne liberalizacije, kada su umjetnici slobodnije mogli zauzeti (o)poziciju prema dominantnom kulturnom kodu. Zagreb se u tom razdoblju, osobito 1950-ih i 1960-ih godina, zbog jedinstvenog, trećeg puta koji je odabrala Jugoslavija, postavio kao jedno od važnijih umjetničko-kulturnih središta i mjesto održavanja međunarodnih manifestacija. Upravo je specifičan treći put samoupravnog socijalizma mogao odrediti „srednji“ put likovne umjetnosti u kojoj socrealizam, visoki modernizam i neoavangarda imaju specifična obilježja, istodobno slična i drugačija od Istoka i Zapada. Tako je, neovisno o mišljenju političkog vrha, velik broj umjetnika, kritičara i intelektualaca općenito, uključujući i V. Desnicu, raspravljao i poticao redefiniciju slobode likovnog stvaralaštva, tzv. čiste i primijenjene umjetnosti, kao i dominantnog koda umjetnosti koji će okupirati i prostore javnih institucija u Zagrebu. Javne institucije odabirom likovnih djela, koja su ili dopunjavala arhitekturu ili zajedno s arhitekturom činila jedinstveno umjetničko djelo, nužno su sugerirale stav države prema suvremenoj umjetničkoj produkciji.

kulturna politika ; umjetnine ; interijeri ; Zagreb ; 1950-e ; 1960-e

nije evidentirano