Odgoj i obrazovanje djece i mladih s poremećajima u ponašanju - izazov za evangelizaciju (CROSBI ID 276636)
Prilog u časopisu | pregledni rad (znanstveni) | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Šota, Stanislav ; Steiner Jelić, Sandra
hrvatski
Odgoj i obrazovanje djece i mladih s poremećajima u ponašanju - izazov za evangelizaciju
Rad u središte stavlja poremećaje u ponašanju djece i mladih kao star, ali uvijek aktualan problem. Kao manje stigmatizirajući od prethodnog, upotrebljava se i termin problemi u ponašanju, a obuhvaća kontinuum ponašanja od rizičnih, preko teškoća do poremećaja u ponašanju. U širem smislu označavaju rizična ponašanja poput neopravdana izostajanja iz škole, slaba školskog uspjeha, nediscipline u školi i kod kuće, prkosa, neposlušnosti, pušenja, alkoholiziranja, eksperimentiranja s drogama, neprimjerene komunikacije s vršnjacima, nedostatka empatije, pretjerane povučenosti, potištenosti, autoagresivna ponašanja kao što je samoozljeđivanje, suicidalnost. U užem smislu označava delikventno ponašanje koje se sankcionira propisima. Budući da neka djeca, usprkos izloženosti brojnim rizičnim čimbenicima (genetski ili biološki čimbenici, osobnost djeteta, vršnjački čimbenici, čimbenici povezani sa školom, rizični čimbenici u obitelji i rizični čimbenici u zajednici), ipak ne razvijaju poremećaje u ponašanju, sve se više pozornosti u istraživanjima usmjerava na zaštitne čimbenike. Uz zaštitne čimbenike kao što su ženski spol, povezanost s roditeljima, podržavajuća obiteljska klima, dogovori s obitelji, pozitivan temperament, zdrava vjerovanja, prosocijalna orijentacija, socijalne vještine, inteligencija, prosocijalne vršnjačke skupine, akademsko postignuće, samodisciplina i samopoštovanje, može se dodati i osjećaj smisla i budućnosti te religijska i duhovna predanost. U radu se stavlja naglasak na neka istraživanja koja pokazuju kako religioznost djeluje kao zaštitni čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju. Tako religiozni adolescenti u manjoj mjeri posežu za psihoaktivnim tvarima, rjeđe se druže s vršnjacima koji ih koriste, manje su asocijalni, a obiteljska religioznost pozitivno je povezana s količinom roditeljske privrženosti te u umjerenoj negativnoj korelaciji s delikventnim ponašanjem. Odgovori društva ne prate uvijek složenost i promjenjivost poremećaja u ponašanju djece i mladih. U radu govorimo o povezanosti između pobudnica pape Franje sa spomenutom problematikom te zaključujemo kako se upoznavanjem s pojavom poremećaja djece i mladih i boljim uvidom povećava kompetentnost davanja odgovora i proširuje mogućnosti uključivanja Crkve u prevenciju razvoja poremećaja u ponašanju djece i mladih. Autori analizom dokumenata sv. Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i pape Franje uočavaju kako se ni u jednom dokumentu djeca i mladi s poremećajima u ponašanju izričito ne spominju u kontekstu evangelizacije. A što je periferija u evangelizacijskom smislu ako djeca i mladi s poremećajima u ponašanju to nisu?
djeca i mladi ; poremećaji u ponašanju ; rizični čimbenici ; zaštitni čimbenici ; evangelizacija
nije evidentirano
engleski
Upbringing and Education of Children with Behavioral Disorders: a Challenge for Evagelization
The paper adresses behavioral disorders of children and youth as an old, but always-present problem. As less stigmatizing than the term „behavioral disorders“, the term „behavioral problems“ is also used, and includes the continuity of behavior from risky behavior to behavioral difficulties and finally to behavioral disorders. In wider sense, they point to risky behaviors such as unjustified school absenteeism, poor school success, lack of discipline in school and at home, defiance, disobedience, smoking, alcoholism, drug experimentation, inappropriate communication with peers, lack of empathy, excessive withdrawal, depression, self-aggressive behavior such as self-harm, suicide. In the narrow sense, the terms indicate delinquent behavior defined by regulations. Since some children, despite their exposure to numerous risk factors (genetic or biological factors, childhood personality, peer factors, school-related factors, risk factors in the family, community risk factors) do not develop behavioral disorders, attention is increasingly focused on research on protective factors. In addition to protective factors such as female sex, parental bonding, supporting family climate, family arrangements, positive temperament, healthy belief, prosociative orientation, social skills, intelligence, prosocial peer group, academic achievement, self-discipline and self-esteem, one can mention also the sense of meaning and of the future, as well as religious and spiritual commitment. The work focuses on some researches that show how religiosity acts as a protective factor in the development of behavioral disorders. Religious adolescents are less likely to take psychoactive substances, are less likely to associate with peers who use them, are less asocial, and family religiosity is positively associated with the amount of parental attachment and is in moderate negative correlation with delinquent behavior. Society responses do not always follow the complexity and variability of behavioral disorder of children and youth. In this work, we are discussing the connection between Pope Francis’s exhortations with the above-mentioned problem, and we conclude that acquiring knowledge about the phenomenon of children and youth behavioral disorders increases the competence of providing answers and expands the Church’s ability to prevent the development of 58 Riječki teološki časopis, god. 27 (2019.), br. 1 behavioral disorders in children and youth. By analyzing the documents of St. John Paul II, Benedict XVI and Pope Francis the authors note that in none of them children and youth with behavioral disorders are explicitly mentioned in the context of evangelization and argue that an evangelization reaching out to those at the „peripheries“ should also include children and youth with behavioral disorders.
children and youth, behavioral disorders, protective factors, risk factors, evangelization
nije evidentirano
