hrvatski

Održiva proizvodnja i potrošnja - elementi održivog razvoja u tekstilnoj i odjevnoj industriji

Održivi razvitak je razvitak koji zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne ugrožava potrebe budućih generacija. Održivi razvitak ostvaruje ravnotežu između zahtjeva za unapređivanjem kvalitete života (ekonomska sastavnica), za ostvarivanjem socijalne dobrobiti i mira za sve (socijalna sastavnica) te zahtjeva za očuvanjem sastavnica okoliša kao prirodnog dobra o kojima ovise i sadašnja i buduće generacije. Poštivanje načela demokracije, ravnopravnosti spolova, socijalne pravde i solidarnosti, zakonitosti, poštivanje prava čovjeka te očuvanje prirodnih dobara, kulturne baštine i čovjekova okoliša pridonose očuvanju Zemlje za održavanje života u svoj svojoj raznolikosti. Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske ključni je dokument koji se nalazi u okviru Zakona o zaštiti okoliša koji je na snazi od studenog 2007. Strategija sadrži temeljna načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta u promišljanju dugoročne preobrazbe prema održivom razvitku Republike Hrvatske. Imajući u vidu ostvarenje održivog razvitka Republike Hrvatske, Strategija postavlja osnovne ciljeve i mjere održivog razvitka gospodarstva, održivoga socijalnog razvitka te zaštite okoliša i identificira ključne izazove u njihovu ostvarivanju. Kao ključni izazovi ostvarenja održivog razvoja RH kroz Strategiju dugoročno je definirano djelovanje u osam (8) ključnih područja za čije ostvarenje je nužno preusmjeriti postojeće procese prema održivijem ponašanju. Održiva proizvodnja i potrošnja (jedan od ključnih područja Strategije) bave se zadovoljavanjem temeljnih ljudskih potreba i unapređivanjem kvalitete života na način da se minimizira korištenje prirodnih dobara, stvaranje toksičnih tvari, emisije u zrak, vodu i tlo, te sprečava ili smanjuje proizvodnja otpada na mjestu nastajanja tijekom cijeloga životnog ciklusa proizvoda kako se ne bi ugrozile potrebe budućih generacija. Dok se održiva proizvodnja odnosi isključivo na proizvodni proces tj. proizvođače te vodi računa o ekonomskim, socijalnim i okolišnim utjecajima procesa proizvodnje, održiva se potrošnja jednako odnosi i na proizvodni i na potrošački dio procesa, odnosno odgovornost za održivu potrošnju jednako leži i na proizvođačima i na potrošačima. Tekstilnu industriju prati velika potrošnja vodnih resursa i radi se o energetski zahtjevnim proizvodnim procesima čiji izvor su najvećim dijelom plin, nafta i ugljen, čime se generira velika količina štetnih emisija i smatra se da je tekstilna industrija odgovorna za oko 10% globalne emisije ugljičnog dioksida (CO2) u Zemljinu atmosferu i emisiju 1, 2 mlrd. tona stakleničkih plinova godišnje, a što je više od zajedničkog doprinosa međunarodnog zračnog i riječnog prometa, što tekstilnu industriju svrstava na 2. mjesto svjetskih onečišćivača (odmah iza industrije prerade nafte i naftnih derivata). Nedvojbeno je da tekstilna industrija neprestano raste, stoga rastu i ekološka pitanja vezana uz njen rast i razvoj.

održivi razvoj, održiva proizvodnja i potrošnja, tekstilna i odjevna industrija, kružno gospodarstvo

Predavanje za nastavnike srednjih strukovnih škola sektora Tekstil i koža (preko Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih) realiziranog u okviru projekta "Modernizacija stručnog usavršavanja nastavnika strukovnih predmeta" financiranog iz Europskog socijalnog fonda, odnosno Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. - 2020. (OPULJP).