hrvatski

Međunarodna zaštita intelektualnog prava vlasništva

Pojam intelektualnog vlasništva označava pravo osobe i specifičnosti koje autor, skladatelj ili bilo koji intelektualni vlasnik ima na svoje djelo. Pod takvim pojmom podrazumijeva se da pravo nema vlasnik, već pravo ima objekt nad kojim se izdaje zaštita. Prava intelektualnog vlasništva još se mogu i definirati kao nečije ideje, izumi i kreativni izumi temeljem kojih postoji javna volja da se dodijeli status imovine. Postoji nekoliko vrsta zaštite intelektualnog vlasništva, a neka od njih su ideje, patenti, zaštitni znak i slično. Ističe se kako je intelektualno vlasništvo preduvjet za bolju identifikaciju, planiranje, komercijalizaciju, pružanje usluge, zaštitu izuma i slično. Svaka industrija treba razvijati vlastitu politiku zaštite prava intelektualnog vlasništva. U današnjem tehnološkom društvu dostupnosti svega što nas okružuje i dostupnosti sadržaja koji se nalazi na Internetu, može se reći kako ljudi više nemaju ideja i kreativnosti, te sve više kopiraju ono na što naiđu, prisvojivši to svojim kreacijama. U literaturama se općenito govori o objektima nad kojim je pokrenuta zaštita intelektualnog vlasništva. U bilanci uspješnih poduzeća udio intelektualnog vlasništva u imovini poduzeća iznosi preko 80% vrijednosti njihove imovine. Takva poduzeća rade sa zaposlenicima u iznajmljenim uredima, koriste vozila u vlasništvu leasing kuća, a čak je i uredska imovina u najmu drugog poduzeća. Glavni resurs takvog poduzeća upravo je intelektualno vlasništvo.Prava intelektualnog vlasništva postala su jedna od najznačajnijih pitanja kod poslovnih pregovora. Ističe se kako će intelektualno vlasništvo imati vrlo značajan utjecaj na zemlje u razvoju. Zemlje u razvoju suočile su se s izazovima optimizacije ograničenja o tome kako provesti WTO na način da se minimiziraju socijalno-ekonomski troškovi i maksimiziraju nacionalne koristi. Zemlje u razvoju su kod ulaska u sporazum o slobodnoj trgovini vidjele neke od sljedećih prednosti, kao što su smanjenje carine poljoprivrednih, odjevnih i drugih proizvoda. Tvrtke koje štite svoje intelektualno vlasništvo koriste različite alate i strategije, a oni ovise o veličini i sektoru djelatnosti. No, postoje tvrtke koje smatraju kako je intelektualno vlasništvo na troškovnoj strani, što znači kako njegova vrijednost još nije dovoljno prepoznata. Poduzeća trebaju posvetiti pozornost njegovoj strateškoj dimenziji koju on pruža za poduzeće.Intelektualnim vlasništvom treba upravljati educirano i kvalificirano osoblje. Za takvo upravljanje potrebne su specifične vještine i to ne samo u pravnim aspektima, već i u tehničkim aspektima, kao i samom upravljanju intelektualnim vlasništvu. Iako prava intelektualnog vlasništva pomažu u konverziji dobra, može se reći da monopol može izazvati napetosti između privatnog i javnog dobra. Ako ne postoji pravilna ravnoteža između njih, može se omesti razmjena ideja i informacija. Također, važnost intelektualnog vlasništva sve je veća u akademskoj zajednici posljednjih nekoliko godina, a taj naglasak se stavlja radi stvaranja bogatstva kao i različitih akademskih istraživanja koja se dalje mogu koristiti za razna daljnja istraživanja i zaključke, a uz to da bi se studente poticalo na pisanje i istraživanje, a samim time njih bi se nagradilo financijskom nagradom. Svaki rad koji studenti izrade je nagrađen i svakom radom se prilaže puno pažnje i zanimanja. Može se reći kako intelektualno vlasništvo postaje sve važnije u znanstvenom istraživanju. Znanstvenici su svjesni svojih prava i uvjereni su kako njihova istraživanja doprinose javnom dobru.

Međunarodna zaštita intelektualnog prava vlasništva

nije evidentirano