hrvatski

(R)EVOLUCIJA MOZGA I INTELIGENTNIH SUSTAVA

Ako u kontekstu (r)evolucije mozga i inteligentnih sustava analiziramo rezultate znanstvenih istraživanja onda se moramo složiti kako oni u posljednje vrijeme sve češće ukazuju na probleme povezane s kaptologijom. Postavljenim teorijama shvaćanja, tumačenja i opisivanja pojava različitim disciplinama prirodnih i humanističkih znanosti za temelj slobode u raščlanjenom svijetu objektivno postavljenih institucija građanskog društva i političke države, samo je kognitivno moguće određivanje granica za uvid i prepoznavanje problema tehnološke antropomorfizacije. Pojedinci u svojoj društvenoj okolini, postaju nadzor nad samim sobom ali i vladavina nad drugima jer je nastupa novo doba (r)evolucije mozga u virtualnom vremenu. Danas kaptološki medij antropološko tehnološkog determinizma u afektivno relevantnoj okolini već omogućuje programiranje omjera među osjetilima koji se približavaju stanju svijesti. Kaptološka perfidnost mijenja karakter svake zadaće koja se nameće čovjeku i mijenja njegove stavove, kompetencije i vještine. Ljudi se sve više udaljuju jedni od drugih ali i iz životnih procesa i ciklusa postupaka te postaju dio operativnog sustava koji vodi "automatizacija upravljana tehnologijom". Budući se razvoj mozga od samog rođenja odvija kroz njegove strukturirane veze između modula i procesa učenja u modulima. Vlakna osjetilnih organa, vanjske površine i unutrašnjosti tijela njih oko dva i pol milijuna ulazi su u mozak a oko milijun i pol su njegovi izlazi prema izvršnim organima, mišićima i žlijezdama. Mozak nam mora dati zadatak da se kao inteligentna ljudska bića odgovorno njime koristimo i upravljajući svjesnom duhovnošću pridonosimo dobrobiti i napretku civilizacije. Kognitivističko promišljanje i odluke o načinu primjene tehnika podložno je filozofiji i ona uistinu ontološki promišlja uključujući okolnosti, potrebe, volju, iskustva i etiku. Današnje događanje u intervalu povijesti opisano kao kaptološko djelovanje sve više odstupa od čestitog djelovanja čovjeka jer čovjek gubi kontrolu nad onim što se ne smije činiti, ali i nad onim što treba činiti. Bez prosudbe zdravog razuma a što su i virtualne prosudbe zajednice sposobnost i mogućnost ljudskog (ne)djelovanja objelodanjuje se kao nešto grozno, potencijalno opasno, nadolazeće u smislu singularnosti egzistencije.

antropomorfizacija, kognitivna kibernetika, sustav, mozak

nije evidentirano