hrvatski

Dionis Sunko: Od historicizma do moderne

Predmet istraživanja je djelo arhitekta Dionisa Sunka. Dionis Sunko (1879.-1935.) jedan je iz generacije naših arhitekata (A. Baranyai, V. Bastl, I. Fischer, L. Kalda R. Lubynski) koji su školovanje na Graditeljskoj školi u Zagrebu nastavljali u Europi. U slučaju Sunka to je Karlsruhe. Na taj način zbivanja u umjetničkom stvaralaštvu srednje Europe krajem 19. i početkom 20. stoljeća (pobuna protiv akademizma i stvaranje novih estetskih normi) djeluju na naše arhitekte na izravan način, a ne kao puko priklanjanje trenutnom ukusu jer je kod nas prisutna vrlo snažna umjetnička svijest i želja za integracijom naše kulture i umjetničkog stvaralaštva perifernog područja u internacionalna zbivanja. Iako je njegovo djelovanje u Hamburgu imalo izuzetne rezultate (suradnja na projektima pristanišnih dokova St. Pauli, tornjevima mosta na tunelu Elbe u Hamburgu, tridesetak kolodvorskih zgrada, mnoge vile i skladišta), njegova aktivnost usmjerena je i prema Hrvatskoj, gdje sudjeluje na natječajima, a zbog realizacije palače Prve hrvatske štedionice u Osijeku 1909. i seli u Hrvatsku. To su ujedno bili i prvi natječaji organizirani samo za hrvatske arhitekte radi odmaka od austrijskog i mađarskog utjecaja, a da bi se omogućilo stvaranje umjetnički visokokvalitetnog i autentičnog arhitektonskog izraza malobrojnih domaćih arhitekata. Izuzetan talent iskazuje se u eklektičkom oblikovanju, no to nije samo manira vremena, već on graditeljski zahvat shvaća strukturno, koristi novi tlocrtni koncept (počeci funkcionalizma), grupiranje masa i oblikovanje pročelja (kasnosecesijska obrada žbukane površine pročelja i zanimljiva igra dimenzijama uobičajenih elemenata historicizma). Opredjeljuje se za stvaranje kvalitetnih najamnih zgrada (kuće Strižić i Hagenauer) u oblikovanju kojih su karakteristični mali otvori i rijetki dekorativni elementi na većim zidnim plohama (kao što je bio slučaj i kod palače Prve hrvatske štedionice u Osijeku). Potkraj karijere nastaju mu najuspjelija djela, kada se u likovnoj umjetnosti srednje Europe, kao svojevrsni nastavak art nouveaua pojavljuje art deco, s karakterističnim cikcak linijama, geometrijskim uzorcima, stilizacijom cvijeća, čiju ekspresivnu figuraciju koristi u oblikovanju. Istraživanjem arhivske dokumentacije, realizacija i vrlo rijetkih napisa o radu Dionisa Sunka te komparacijom njemu suvremene arhitekture pokazuje se da je Sunkova arhitektura, promatrana u mjerilu srednjoeuropskih arhitektonskih ostvarenja s početka stoljeća, nedovoljno obrađena, a predstavlja izuzetnu sponu koja omogućuje hrvatskoj arhitekturi da iskaže svoje autohtone kreativne mogućnosti u kulturnom krugu kojem je pripadala tada, a u kojem je prisutna i danas.

Dionis Sunko, historicizam, secesija, moderna

nije evidentirano