hrvatski

Procjena povezanosti temporomandibularne disfunkcije i simptoma parodontnih poremećaja

U uvodnom dijelu opisani su funkcijski poremećaji stomatognatog sustava te biomehanika žvačnog sustava uključujući opis mehanizama adaptacije pojedinih tkiva, posebno parodonta, temporomandibularnog zgloba i mišićnog sustava, te etiologiju, temporomandibularnih disfunkcija sa pregledom različitih stavova i koncepcija koje se mogu danas susresti u stručnoj i znanstvenoj literaturi. Ovo istraživanje postavljeno je sa svrhom da se ispita moguća povezanost simptoma i znakova TMD i parodontnih simptoma unutar skupine parodontnih pacijenata. Ispitivanje je bilo provedeno na skupini pacijenata Poliklinike Medicinskog fakulteta u Rijeci, na ukupno 82 ispitanika, od kojih je bilo 48 žena i 34 muškaraca, u rasponu dobi između 24 i 76 godina. Istraživanje je provedeno prema originalnom anamnestičko-dijagnostičkom listu, uvažavajući Helkimo indekse, suvremene gnatološke koncepcije i parodontometrijske indekse za skrining populacije. Parametri kliničkog statusa i pregleda također su uvršteni u ovaj karton. Rezultati su prikazani tabelarno i garfički. Rezultati pokazuju visoku zastupljenost simptoma i znakova TMD-a u ispitivanoj skupini. 89% ispitanika imalo je barem jedan simptom, a 84% ispitanika barem jedan znak TMD-a. Analiza rezultata Helkimovog anamnestičkog, okluzijskog i disfunkcijskog indeksa pokazala je da u većine ispitanika postoji doživljaj ozbiljnih subjektivnih simptoma (Ai2 je zastupljen u 40.20% ispitanika), ozbiljne okluzijske smetnje (Oi2 je zastupljen u 79, 30% ispitanika) ali većinom imaju blage disfunkcijske smetnje (Di0 je zastupljen u 14, 06%, a Di1u 51, 20% ispitanika). Multivarijatnom regresijskom analizom korelacije pokazala se statistički značajna povezanost između simptoma TMD-a kao prediktorskih varijabli i recesija kao kriterijske varijable na razini p<0.01, te povezanost između simptoma TMD-a kao prediktorskih varijabli i vertikalne resorpcije kosti kao kriterijske varijable na razini p<0.05. Statistički značajna povezanost između kliničkih simptoma ili znakova TMD-a kao prediktorskih varijabli i prosjeka CAL-a kao kriterijske varijable je na razini p<0, 05, a između znakova TMD-a kao prediktorskih varijabli i Stillmanovih rascjepa kao kriterijske varijable je na razini p<0, 001. Zaključak je istraživanja da unatoč ozbiljnim subjektivnim i okluzijskim smetnjama, većina ispitanika ima očuvanu funkciju ili blagu disfunkciju stomatognatog sustava, te da postoji statistički značajna povezanost pojavnosti simptoma i znakova TMD-a i simptoma parodontnih poremećaja, osobito onih koji se povezuju s okluzijskom traumom

parodontni poremećaji; TMD

nije evidentirano