hrvatski

Gerontologija - izazovi i perspektive

Interes za život i dobrobit starijih osoba seže u daleku povijest. Još u antičkoj grčkoj između prijepora skepticizma i Sokratove dijalektike, potom u kritičkim ostvrtima Platona i Aristotla razvija se znanstvena misao i mnoštvo različitih opseravija o čovjeku pa tako i o starosti i starenju. Naziv gerontologija nalazimo još 1902. godine kod I.I.Mečinkova (prema Defilipis, Havelka, 1982) koji je pod tim pojmom podrazumijevao znanstveno-biološko istraživanje složenog procesa starenja. U današnje vrijeme, očekivano, a i prema definiciji Ujedninjenih naroda gerontologija je znanost o pojavnostima koje prate starenje – morfološki, psihološki, socijalni procesi starenja (UN World Assemblay on Aging, 1982). Gerontologija je interdisciplinarna znanost o starijim osobama koja obuhvaća osim bioloških, zdravstvenih, psiholoških, socijalnih i odgojno-obrazovne i druge spoznaje teorije i prakse u cilju ostvarivanja dobrobiti čovjeka. Starije osobe su važan dio obitljskog i socijalnog života. Unatoč neminovnim različitim znanstvenim i praktičnim pristupima gerontologija kao znanost o starom čovjeku pokušava iznaći odgovore na neka krucijalna pitanja kao šti su: kako doživjeti starost i što možemo poduzeti da starost bude kvalitetni dio životnog ciklusa svake osobe. U kontekstu interdisciplinarnosti pedagoška znanost, s posebnim naglaskom na područje obiteljske pedagogije i andragogije, fokusira se na neka važna pitanja u čovjekovom životu kao što su to obiteljski odnosi i cjeloživotno učenje odraslih osoba. Ovu knjigu smatramo doprinosom u kontinuiranom promicanju značaja obitelji i učenja u životu starijih osoba koje u našem humanističko- razvojnom opredjeljenju u svojoj «zlatnoj» životnoj dobi predstavljaju obiteljsko i socijalno bogatstvo. Sve smo starija planeta … Unatoč tome što starost predstavlja samo kronološku dob određeno etiketiranje starosti pripisuje i samo društvo što nerijetko dovodi do stereotipne predodžbe starijih osoba kao nepoželjnih u društvu te možebitno dovodi do pojave društvenog ageizma. Prema opće prihvaćenim demografskim kriterijima odnosno klasifikaciji Ujedinjenih naroda, kao početak starije dobi uzima se dobna granica od 65 godina. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije starost se dijeli na raniju (65 do 74 godine), srednju (75 – 84 godine) i duboku starost (85 i više godina). Republika Hrvatska je u UN-ovoj klasifikaciji stanovništva s obzirom na dob u četvrtoj skupini europskih država koje imaju preko 10% stanovništva starijeg od 65. godina. jer je udio starijih od 65 godina prema zadnjem popisu stanovništva 2011. iznosio 17, 7%. Eurostat u demografskoj projekciji. također ukazuje na negativna predviđanja o udjelu starog stanovništva pa tako ističe niže stope nataliteta i dulji životni vijek. U posljednjem desetljeću kod stanovništva EU-a i zemalja EFTA-e evidentiran je porast udjela stanovništva starijeg od 65 godina za 2, 5%. Eurostatova projekcija stanovništva (EUROPOP2015) za period od 2015. do 2080. godine predviđa da će prosječna dob stanovništva biti približno između 45- 54 godine. Isto tako, projekcija predviđa progresivno starenje samog starijeg stanovništva (udio osoba u dobi od 80 godina ili više u EU-28 će se više nego udvostručiti u razdoblju od 2016. do 2080., sa 5, 4 % na 12, 7 %. Predviđa se da će se stopa dobne ovisnosti starijih osoba u Europskoj uniji udvostručiti (sa 29, 3% u 2016. na 52, 3% do 2080.) te da će ukupna stopa dobne ovisnosti porasti sa 53, 2% u 2016. na 79, 7% do 2080. Demografske projekcije predviđaju da će do 2050. godine broj starijih osoba od 65 godina porasti za 75%. U studiji o poboljšanju života starijih osoba u situacijama psihičke i tjelesne ovisnosti grupe specijalista Vijeća Europe još od 2003. godine (Eamon O' Shea) navodi se: «Starija populacija u cijeloj Europi dosegla je takve proporcije da je sada nužno hitno iznaći nove odgovore na mnoga pitanja koja se javljaju u vezi sa sustavom obiteljske politike, zapošljavanja, obrazovanja, ljudskih prava i sredstava masovnih komunikacija, socijalnog osiguranja, zdravstvene zaštite. U principima UN-a naglašava se pravo svake starije osobe na nezavisnost, integritet, autonomiju i dignitet bez obzira na tjelesno, psihičko, materijalno ili socijalno stanje. Osigurati kvalitetu života u svim navedenim dimenzijama zadaća je društva, lokalne zajednice, obitelji, prijatelja, susjeda, sugrađana. Kako je udio starijeg stanovništva u populaciji Hrvatske vrlo visok, a trend povećanja se i dalje nastavlja (posebno u kategoriji vrlo starih osoba 84 godine i više), nužno je znanstveno istražiti kako se ovaj kompleksni fenomen odražava na aktualno stanje, te koje su moguće daljnje implikacije kao što je potrebno odgovoriti i na niz drugih pitanja primjerice otklanjanje stereotipa o starenju i starosti, mogućnosti podizanja kvalitete života starijih osoba, poticanje starijih osoba na učenje i socijalnu aktivnost, poticanje pozitivnih odnosa obitelji prema starijim članovima, promicanje socijalne, emocionalnog, kognitivnog i odgojno-obrazovnog značaja starijih osoba u životu unuka, promicanje primarne prevencije agresivnih i nasilnih odnosa prema starijima, promicanje i impelmentiranje inovativnih pristupa u odgoju i obrazovanju djece i mladih s ciljem poticanja međugeneracijske suradnje. Unatoč svijetlim primjerima pozitivnih odnosa i pristupa u brizi za starije osobe mnogi stariji nerijetko su na marginama i obitelji i društva. Ageizam kao vrijednosni „kriterij“ ? Službeni pokazatelji o sve starijem stanovništvu u svakom civiliziranom i humanom društvu otvaraju ključno pitanje s obzirom na njihov trenutni obiteljski i društveni status – Je su li nama starije osobe socijalni kapital ili nepotreban trošak? U našem društvu uočava se kontinuirana pojava marginaliziranja značaja starijih osoba u obitelji i socijalnoj sredini. Gotovo je postalo opće prihvaćeno pravilo da su starije osobe društvu i gospodarstvu „teško rješiv problem“ što je razvidno u kontinuiranim socijalnim porukama– kako su i zaposlenima i kreatorima socijalne politike starije osobe teret, budući im moramo osigurati zdravstvene usluge, mirovine. Zar starije osobe nisu tijekom čitavog svojeg života mlađima osigurale životni start, zar stariji nisu imali i nemaju značajne doprinose društvu i svijetu u kojem živimo? Ovakvim stavom prije svega mladima se poručuje da su jedina i najvažnija društvena skupina, dok je starost nepotreban teret kojeg se ne možemo riješiti. K tome čini se neke i zabrinjava činjenica da se njihova životna dob sve više produžava. Brojne mogućnosti kako nekadašnjeg tako i mogućeg sadašnjeg doprinosa starijih društvu sustavno se zanemaruje. I unutar nekih obitelji starije članove često se marginalizira, «nepotrebno» su opterećenje i kao da nam bez naše želje zauzimaju životni prostor (?). Unatoč svijetlim primjerima pokazuju se neželjeni odnosi i nerazumijevanje starih, pa gotovo i ponižavanje starosti kao važnog životnog razdobolja (stari su dementni, beskorisni, dosadni, nametljivi, stari su kao i mala djeca, oni su potrošeni..i druge pogrde prema starijim osobama). Ageizam je postao vrijednosni kriterij. Primjerice, čak i vrhunskim akademskim građanima, vrhunskim liječnicima ili drugim potencijalno životno snažnim građanima određuje se dobna granica sudjelovanja u nekim (životnim i profesionalnim) aktivnostima ili projektima. Dobna granica mogućeg aktivnog participiranja u svojoj okolini postaje alfa i omega kriterij. Ovo između ostalog otvara i pitanja diskriminacije i dobne segregacije i eksplicite negiranja moguće snage starijih osoba i njihov razvojni doprinos društvu. Pri ovome ne mislimo na potrebu produžavanja radnog vijeka. Odnos prema starijima u obitelji… Obitelj bi trebala biti za sve njezine članove mjesto ljubavi, emocionalne topline, bezuvjetne međusobne podrške i brige. Nažalost za mnoge vulnerabilne skupine kao što su to starije osobe, to nije stvarnost. Odrasla djeca prema ostarjelom roditelju nerijetko pokazuju nerazumijevanje, netrpeljivost, važni su im samo onoliko koliko stariji može zadovoljiti ekonomske ili druge vrste potreba ostatka obitelji. Nakon toga, postaju bezuvjetni teret kojeg se rješavaju uglavnom institucionalno iako su mentalno, tjelesno i ekonomski bili neovisni. Tako u domovima za starije osobe nalazimo ljude koji su zdravi, nisu ovisni o tuđoj pomoći, ali su ekonomski osiromašeni zadovoljavajući potrebe mlađeg dijela obitelji i jasno im je dano do znanja da nisu poželjni. Ovo su neki odista tužni primjeri. Postoje i neki obiteljski i društveni stereotipi da su starije osobe, djedovi i bake, nepoželjni u sudjelovanju u odgoju djece. Oni su ti koji nam urušavaju odgojna pravila, koji su unuke razmazili, koji su isto djeca kao i njihovi unuci, dementni, naporni i sl. Sva relevantna istraživanja govore o neospornom značaju baka i djedova u odgoju djece, o njihovom velikom doprinosu u poticanju socijalnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja. Konačno na skali stresa, gubitak bake i djeda činjenicom smrti, nalazi se odmah uz smrt roditelja. Starije osobe kao socijalno rizične i vulnerabilne skupine… Stari su postali sve siromašniji i ugrožena socijalna skupina. Prema nekim javno objavljenim informacijama u našoj je zemlji između 1.200.000 ljudi koji žive u siromaštvu, veliki je broj starijih osoba. Njihove mirovine i životni standard su ispod razine dostojne životu. To su ljudi koji su tijekom života marljivo radili i privređivali i doprinosili napredovanju svoje okoline. Starije osobe u nas postaju rizične skupine i mnogi ne žive dostojno čovjeku i to u tzv. suvremenog doba. Marginalizacija starih je razvidna na svim razinama društva, pa tako i u zdravstvu koje bi inače trebalo bezuvjetno garantirati jednakost i razumijevanje. Mnoge starije osobe čini se nemaju očekivanu primjerenu zdravstvenu uslugu i nerijetko trpe i fizičku bol - jer što bi oni htjeli stari su! Bol ih pripada? Čini se i fizička ali i ona emocionalna. Nažalost, mnogo je primjera zbog kojih potrebno na svim razinama isticati značaj starijih osoba za obitelj i društvo. Upravo stoga međugeneracijska suradnja, a ne međugeneracijski jaz je važna tema nekih naših sveučilišnih kolegija na Odsjeku za pedagogiju (Zloković, Obiteljska pedagogija, Odnosi u obitelji, Obitelji u riziku ; Zovko, Obrazovanje odraslih u sklopu cjeloživotnog učenja, Obrazovanje odraslih i dr.) Važnost obrazovanja budućih pedagoga za senzibiliziranje potreba osoba treće životne dobi - uvođenje kolegija Gerontologija na Sveučilištu u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju Razmatrajući problematiku senzibiliziranja mladih za potrebe i respekt osoba starije životne dobi te potrebu inoviranja visokoškolske nastave profesorice dr.sc. Anita Zovko i dr.sc. Jasminka Zloković govore o svojim iskustvima i izazovima s kojima su se susrele pri implementaciji kolegija Pedagogija treće životne dobi, najnoviji Gerontologija u sveučilišni studijski program Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Promičući značaj starosti kao „Zlatnog životnog doba“ i obiteljske i socijalne vrijednosti starijih osoba, odlučile smo se za jedan novi i značajan iskorak i kreirale jedinstveni sveučilišni nastavni kolegij namijenjen studentima jednopredmetni i dvopredmetni studij pedagogije. To su mladi ljudi koji će kao pedagozi i profesori odgajati druge mlade i poučiti ih vrijednosti svake osobe bez obzira na životnu dob ili bilo koje moguće segregacijske i diskriminacijske pristupe čovjeku. Glavni cilj je poučiti ih i senzibilizirati za poštivanje potreba i značaja starijih, te da steknu temeljne kompetencije za rad sa starijim osobama u domeni za koje ove mlade ljude odgajamo i obrazujemo. Otpočele smo sa Kolegijem Pedagogija treće životne dobi koji je osmišljen kao jednosemestralni izborni kolegij od 2014/2015 godine. Na temelju pozitivnih iskustava u radu i vrhunskih studentskih evaluacija godine 2017/2018. kolegij je kreiran kao Gerontologija. Osim temeljnih sadržaja kolegija o starosti, starenju, pedagoške i psihološke pretpostavke odgojnog, obrazovnog, socijalnog i kulturnog djelovanja u starijem životnom periodu ; društvene i kulturne pretpostavke pozitivnih odnosa prema starijima ; suvremeno poimanje starosti i starenja – socijalni, kulturni, odgojno-obrazovni obiteljski kontekst ; starenje i društvo ; znanost o starosti i starenju ; teorije o starosti i starenju) ; položaj starijih osoba u obitelji (međugeneracijski odnosi u obitelji-odnosi odrasle djece prema roditeljima ; odnosi unuka, djedova i baka ; međusobni odnos starijih partnera ; odnos i briga odraslih prema starijim osobama u obitelji ; međugeneracijska suradnja ; stereotipi o starosti i starenju ; percepcija starenja i medijsko-društvena slika o starima) ; naglasak je ovog kolegija i na konceptu cjeloživotnog učenja u starijoj dobi (važnost učenja u starijoj dobi ; aktivno starenje i učenje ; posebnosti istraživačkog pristupa istraživanja starosti, starenja i učenja u trećoj životnoj dobi) ; Kvaliteta života starijih osoba, Institucionalna briga o starijim osobama ; Domovi za starije i nemoćne osobe ; Gerontološki centri ; Palijativna skrb ; Smrt i gubitak starijih članova obitelji ; Nasilje nad starijim osobama u obitelji i institucijama skrbi) ; Pedagoško savjetovanje (educiranje i senzibiliziranje djece i mladih za osobe treće životne dobi ; specifičnosti i ciljevi savjetodavnog rada ; teorije i modeli ; mogućnosti i ograničenja savjetodavnog rada ; konfliktne situacije i načini rješavanja ; pedagoško obrazovanje i cjeloživotno učenje). U izvedbi kolegija primijenili smo jednu od inovativnih metoda učenja u zajednici inače u nas vrlo rijetko primijenjena. Primjeri aktivnosti koje se metodom učenja u zajednici realiziralo na ovome kolegiju su: vrednovanje kvalitete života osoba treće životne dobi putem kvantitativnih i kvalitativnih istraživačkih postupaka ; angažiranje u institucionalnoj brizi o starijim osobama na volonterskoj bazi u Domu za starije i nemoćne osobe „Kantrida“, Klubu starijih osoba „Trsat“, Klubu starijih osoba „Bulevard“ i Centru za rehabilitaciju Rijeka: CZRR ; savjetovanje i senzibiliziranje djece i mladih prema osobama treće životne dobi i dr. Mnogi su studenti iskazali namjeru o nastavku volonterskog rada u ovim institucijama. Pri razmatranju glavnih izazova pri implementaciji modela učenja u zajednici na primjeru ovog kolegija kao nositeljice kolegija ističemo važnost podrške sveučilišta u olakšavanju i omogućavanju suradnje sa zajednicom te u preuzimanju dijela zadaća koje u trenutnim uvjetima na sveučilištima ostaju na nastavnicima koji vjeruju kako učenje i zalaganje, odnosno nastava i suradnja sa zajednicom nisu odvojene aktivnosti nego se najbolji rezultati za studente, zajednicu, nastavnike i sveučilište mogu ostvariti upravo kroz njihovu suradnju. Pozitivne refleksije kako studenata pedagogije tako i starijih osoba koje su u četverogodišnjem periodu bile aktivno uključene u realizaciju kolegija ukazuju na različitost pedagoško-andragoških mogućnosti i optimističnost u podizanju kvalitete života i humanijih odnosa prema starijim osobama. Optimističnosti pridonosi i činjenica da se zainteresiranost mlađih osoba za kolegij Pedagogija treće životne dobi proširila i na druge sastavnice Sveučilišta u Rijeci pa tako i na izvanredni diplomski studij sestrinstva i fizijatrije Zdravstvenog studija u Rijeci što uz pedagoško andragoške pridonosi i zdravstvenim aspektima educiranja o važnosti starijih osoba u društvu. S obzirom na iskustva svih uključenih u rad na kolegiju te konačnog uspjeha kolegija implementaciju kolegija Pedagogija treće životne dobi /Gerontologija putem jednog od trenutno najsuvremenijih modela učenja zalaganjem u zajednici ocjenjuju uspješnim te apeliraju na moralnu i ljudsku potrebu za trajnim senzibiliziranjem javnosti o pitanju dostojanstva starosti i neminovnog podizanja njihove kvalitete života. Kao nositeljice kolegija sretne smo što smo učinile na sveučilišnoj razini, a nadasve za studente i za starije osobe kao jedan značajan iskorak iz gotovo tužne svakodnevice prema starijim osobama. Suradnja na lokalnoj razini… Na području grada Rijeke donesena je Strategija zdravog starenja (2009-2013), Vodič za seniore Primorsko-goranske županije (2017) i mnogi drugi dokumenti koji su vezani uz podizanje kvalitete života osoba treće životne dobi. Socijalno uključivanje starijih ljudi u život zajednice pokazatelj je razvojne razine društva a također snažno utječe na mentalno zdravlje starijih ljudi, pa ga Grad Rijeka nastoji zaštititi i poticati. Osim programa i projekata koji su razvijeni i posvećeni starijim osobama (Penzionerski klubovi - Udruga umirovljenika grada Rijeke i dom za njegu Kantrida, specijalizirana web stranica posvećena osobama treće životne dobi "Penzići Rijeka, razni programi Udruge umirovljenika u Rijeci, programi "Knjižnica na vašem pragu ", besplatni ICT tečajevi itd.) od 2009. godine djeluje Sveučilište za treću životnu dob Rijeka. Kroz različite obrazovne programe osobama treće životne dobi nudi neformalno obrazovanje u svrhu stjecanja novih znanja, vještina i sposobnosti, te povezivanja navedenog s vlastitim iskustvom. Ono svoje djelovanje ostvaruje u organizaciji Sveučilišta u Rijeci. Želimo i korak dalje… Uvjerene smo da uz podršku Sveučilišta u Rijeci, Filozofskog fakulteta, lokalne zajednice nadasve grada Rijeke možemo zajedno više i bolje u interesu naših starijih građana. Naša nastojanja idu u pravcu suvremenih EU trendova, primjerice Beča koji su krenuli sa konkretnim studijem („Studium Generale“) za 55+ populaciju koji vrlo jasno pokazuje značaj i respekt prema starijima. Studij je namijenjen umirovljenicima koji žele naučiti nešto iz područja koja su im tijekom života postala zanimljiva. Neki značajni koraci postoje i u nas primjerice Sveučilište 3 životne dobi, koje djeluje pri Sveučilištu u Rijeci sa doduše drugačijim ciljem, organizacijom i ishodima i namijenjen široj starijoj populaciji ali isto tako vrijednim naporima «pionirske» senzibilizacije i brige za starije osobe. Austrija je jedan od svijetlih primjera brige i odnosa prema starijima bez obzira na njihovu životnu dob, obrazovnu razinu ili bilo koji drugi od mogućih diskriminativnih kriterija, pa tako učenici srednje škole svoje vrijeme predviđeno za praktičan rad dijelom provode u druženju, brojnim kreativnim i društveno korisnim aktivnostima sa starijim osobama. Mnogi mladi ljudi s veseljem odlaze u obitelji ili institucije u kojima borave stari. Metoda učenja u zajednici omogućava mladima ne samo socijalni i emocionalni nego i kognitivni progres kao produkt međugeneracijske suradnje. Mi osobno, kao kolegice koje su ujedinile svoje profesionalno znanje i životnu snagu, uvjerene smo da između ostalog naši daljnji profesionalni ciljevi idu u pravcu senzibiliziranja i prosvjećivanje, osposobljavanja mladih ljudi, obitelji i društva u cjelini u smjeru da su starije osobe naš socijalni kapital, a ne nepotrebni trošak. Podrška naših studenata i suradnika iz znanstvene zajednice i lokalne sredine daju nam snagu da idemo i novi korak dalje u podršci svim starijim osobama. Nadamo se da će svijetli primjeri koje u našoj široj okolini i Eu ima, biti i naša stvarnost i da ćemo u tome dati i nadalje naš doprinos u obogaćivanju kvalitete života starijih osoba u obitelji i socijalnoj okolini. Monografija predstavlja koautorski rad kojim smo željele obogatiti znanstveno-stručnu pedagošku literaturu s područja gerontologije, a namijenjena je nadasve starijim osobama kako bi im i na ovaj način iskazale poštovanje i ukazale da su one naš obiteljski i socijalni kapital, namijenjena je i njihovoj odrasloj djeci kao poticaj u promicanju obiteljskog zajedništva i pozitivnih odnosa, mladima koji imaju svoju važnu ulogu u uspostavljanju međugeneracijske suradnje, studentima pedagogije i drugih odgojnih znanosti u stjecanju temeljnih kompetencija i senzibilizacije spram starijih osoba, djelatnicima Obiteljskih centara, pučkih otvorenih učilišta, klubova starijih osoba i svima onima koji su spremni zajedno s nama starenju i starosti prići kao moćnoj „zlatnoj“ životnoj dobi.

odnosi u obitelj, starije osobe, osnaživanje obitelji, cjeloživotno učenje, obrazovni programi

Monografija je rezultat dugogodišnjeg znanstveno- istraživačkoga i nastavnog rada prof. dr. sc. Jasminke Zloković na području obiteljske pedagogije i andragogije prof.dr.sc. Anite Zovko. Monografija je i rezultat znanstveno- istraživačkog rada na projektu „ Osnaživanje obitelji za razvoj pozitivnih odnosa i obiteljskog zajedništva“ (voditeljica Jasminka Zloković, šifra: uniri-drustv – 18-6 ) te projekta „Kritički diskurs didaktičkih modela i kompetencija nastavnika u obrazovanju odraslih „(voditeljica Anita Zovko, šifra: uniri-drustv- 18- 184) koji su otpočeli u siječnju 2019. godine uz potporu Sveučilišta u Rijeci. Ovu monografiju je sufinanciralo Sveučilište u Rijeci projektima: Zloković, uniri-drustv – 18-6, te projektom Zovko, uniri- drustv-18- 184.