hrvatski

Biorazgradnja plastike pomoću gljiva

Plastika je postala važan dio suvremenog života i predstavlja idealni materijal za primjenu u mnogim sektorima, ali isto tako uzrokuje velike probleme u gospodarenju otpadom. Jedan od glavnih razloga zašto je plastični otpad takav problem je iznimno spori tijek prirodne razgradnje. Procjenjuje se da komercijalni polimeri trebaju više od 1000 godina kako bi se u potpunosti razgradili u male molekule. Stoga se istraživanja usmjeravaju prema pronalasku efektivnih metoda koje mogu ubrzati proces prirodne degradacije plastike. Jedno od potencijalnih rješenja je biorazgradnja pomoću gljiva. Stoga je cilj ovog rada, pretraživanjem stručne i znanstvene literature, dati pregled trenutnih spoznaja o ulozi gljiva u procesu razgradnje plastike. Istraživane su različite gljive (Fusarium oxysporum, Aspergillus fumigatus, Lasiodiplodia crassispora, Aspergillus niger, Penicillium sp., Trichoderma harzianum, Geomyces pannorum, Phoma sp., Nectria gliocladioides, Penicillium ochrochloron), koje svojim specifičnim enzimskim sustavima mogu razgraditi teško biorazgradive spojeve. Gljiva Geomyces pannorum je dominantna u biorazgradnji poliuretana koji se pokazao osjetljivijim od drugih sintetičkih polimera, npr. polietilena. Otkriveno je kako rijetka vrsta gljiva iz amazonske prašume, Pestalotiopsis microspore, može živjeti na plastici, trošeći poliuretan i pretvarajući ga u organsku tvar. Jedno od istraživanja pokazuje kako Aspergillus tubingensis, gljiva izolirana iz tla deponijskog područja, svojim enzimima razgrađuje poliuretanske polimerne veze te koristi fizičku snagu svojeg micelija za dodatno razbijanje polimera. Gljive, Agaricus bisporus i Marasmius oreades, izolirane s plastičnih masa nađenih u jezeru također razgrađuju poliuretan, ali ni jedna izolirana vrsta nije mogla razgraditi polietilen. Posebno je zanimljiv projekt “Fungi Mutarium” u kojem se gljive bukovače (Pleurotus ostreatus) i dvolisnice (Schizophyllum commune) koriste za pretvaranje nerazgradive plastike u jestivu hranu za ljude. Zaključno, gljive mogu ubrzati razgradnju plastičnog otpada i biti jedan od potencijalnih izvora enzimske biorazgradnje plastike. Dosadašnja saznanja daju nadu u mogućnost rješavanja problema plastike, no potrebna su daljnja istraživanja koja bi nas približila praktičnoj primjeni.

biodegradacija ; plastika ; gljive

nije evidentirano