hrvatski

Pripovjedno kazalište: scenski oblik pripovijedanja priča djeci

Prema riječima Henryka Jurkowskog (2007) pojam epskog kazališta podsjeća na primitivni oblik lutkarstva poznat stoljećima kao javno pripovijedanje priča pomoću lutaka. Stoga je u mnogim slučajevima brehtovska zamisao o epskom kazalištu primijenjena na lutkarsko područje kao pripovjedno ili narativno kazalište. Pripovijedanje priča u scenskom obliku prisutno je u suvremenoj produkciji hrvatskih dječjih i lutkarskih kazališta. Počevši od 2016. godine Gradsko kazalište lutaka Rijeka izvelo je ciklus tzv. pričopredstava za najmlađe gledatelje, kao spoj pripovjednog, izvedbenog i glazbenog te glumačkog izraza s animacijskim elementima. Riječ je o dramatizacijama bajke Mala sirena Hansa Christiana Andersena (2016), pripovijetke Božićna priča Charlesa Dickensa (2016) i slikovnice Četiri godišnja doba Pike Vončine (2017). Polazeći od znanstvenih spoznaja iz područja epskog kazališta, narativnog (pripovjednog) kazališta te povijesti lutkarstva, analiziraju se dramatizacije navedenih književnih djela u kontekstu žanrovske pripadnosti dječjem igrokazu i njihove scenske izvedbe u kontekstu poetike lutkarskog kazališta. Cilj rada je književno-teatrološkom analizom utvrditi poveznice epskog i lutkarskog kazališta u tekstualnim predlošcima te načine njihova realiziranja u scenskom obliku pripovjednog kazališta odnosno pričopredstava za djecu. Pri tom se kao osebujnosti pojavljuju razlikovanje lika pripovjedača u epskom kazalištu od kazivača, čija se djelatnost smatra dijelom struje narativnog kazališta, prisutnog u japanskom kamišibaj kazalištu, te pripovjedna slikovnica kao književno-likovni umjetnički oblik koji posreduje priču riječju i slikom.

pripovjedno kazalište, epsko kazalište, kamišibaj, dječji igrokaz, slikovnica

nije evidentirano