hrvatski

Harmonijski jezik Josipa Hatzea u pjesmi Večernje zvono

Težište ovog rada razmatra relacije teksta i glazbe sumirajući horizontalnu melodijsku liniju i vertikalno akordno sklopovlje u skladbi Večernje zvono (1919.–1921.?) hrvatskog skladatelja Josipa Hatzea (1879.-1959.) iz razdoblja moderne. Na makroplanu skladatelj kroz klasičnu rečeničnu građu suprotstavlja jednotonsku pulsaciju zvona razvijenim vertikalnim suzvučjima. Kroz tekstovni kanon ovih dionica stvara zapravo melodijsko-harmonijski kanon dviju linija koje su jasno razgraničene u skladbi: horizontalnom motivu ustrajnosti („motiv zvona”) i vertikalnim progresijama koje razvijaju bogatstvo harmonijskog dijatonskog i kromatskog dualiteta. Impresionističke tekovine poput dedinamiziranja, motiva ustrajnosti, melodijskih podebljanja dokaz su Hatzeove onovremenitosti i shvaćanja novih puteva glazbenog melodijsko-harmonijskog jezika. Ključne riječi: Josip Hatze, Večernje zvono, forma, tonalitet, harmonija

Josip Hatze ; Večernje zvono ; forma ; tonalitet ; harmonija

nije evidentirano