hrvatski

Mozgalice

Učenje je proces koji čovjek od najranije dobi prihvaća s radošću. S polaskom u školu ono postupno dobiva negativnu konotaciju i mnogima postaje zamorno i naporno. Jedan od načina kojima možemo otkloniti taj problem jest naučiti učiti sa zadovoljstvom i užitkom u igri. U igri dolazi do potvrđivanja i upoznavanja samoga sebe. Samopotvrđivanje je snaga, pokretač koji dijete pokreće na nove aktivnosti s pomoću kojih razvija motoričke i intelektualne sposobnosti, stvaralaštvo, radne navike, moralne i estetske norme, interese i emocionalni život. Primjena igara u nastavi dobar je način povećanja motivacije učenika, razvijanja socijalnih vještina učenika, ali i proširivanja znanja na djeci zanimljiv i primjeren način. Iako se igre najčešće upotrebljavaju u uvodnome ili završnom dijelu nastavnog sata, kao i češće na satima ponavljanja i usustavljivanja gradiva, dobro pripremljene igre mogu se primjenjivati i pri obradbi novih nastavnih sadržaja. Tijekom igranja suradničkih igara kojima se potiču kognitivne sposobnosti, kreativnost i govorno-jezične vještine u učenika treba razviti spoznaju da njihovo pojedinačno zalaganje ovisi o tome hoće li i kako biti ostvaren cilj. Učitelji ili rehabilitatori stoga moraju svojom kreativnošću smisliti što zanimljivija rješenja zadataka. Ravnopravnim sudjelovanjem djece u suradničkim igrama jača se i međusobno poštovanje učenika. Uz kompeticiju i međusobno poštovanje, učenici razvijaju maštu i estetsku dimenziju uz razvoj osjetilnosti, objektivnoga i subjektivnog iskustva, znanja i osjećaja, inteligencije i afektivnosti.

Učenje kroz igru, kreativnost, govorno-jezični razvoj

nije evidentirano