hrvatski

Učestalost otpornosti na makrolide kliničkih izolata Streptococcus pyogenes iz gornjeg dišnog sustava ambulantnih bolesnika

Cilj rada bilo je utvrditi kolika je učestalost otpornosti na makrolidne antibiotike (eritromicin i azitromicin) kliničkih izolata Streptococcus pyogenes iz gornjeg dišnog sustava arnbulantnih bolesnika, te uočiti postoji li statistički znacajna razlika u in vitro otpornosti na testirane antibiotike. Rezultati: Otpornost na makrolidne antibiotike sojeva S. pyogenes praćena je na području Splitsko-dalrnatinske županije u periodu od 1.1.1999. godine do 31.3.2000. godine. Ukupno je izolirano 1748 sojeva S. pyogenes iz uzoraka gornjeg dišnog sustava arnbulantnih bolesnika. Ispitivanje osjetljivosti na makrolide provedeno je disk difuzijskom metodom. Otpornost na eritromicin utvrdena je kod 5, 38% (94/1748) sojeva, dok je 5, 21% (91/1748) sojeva bilo otporno na azitromicin. Hi-kvadrat testom nije utvrdena statistički značajna razlika izmedu otpornosti na eritromicin i otpornosti na azitromicin kod testiranih sojeva (χ2=0, 051, d.f.=l, P=0, 82). Zaključci: Učestalost otpornosti na makrolidne antibiotike klinickih izolata S. pyogenes iz gornjeg dišnog sustava arnbulantnih bolesnika Splitsko-dalmatinske županije je niska, te makrolidi predstavljaju dobar izbor za liječenje tih infekcija ukoliko nije moguće liječenje penicilinom. Kako nije uočena statistički značajna razlika u in vitro otpornosti na eritromicin i azitromicin, testiranje otpornosti bi bilo dovoljno provesti jednim predstavnikom ove skupine, dok bi za odluku o izboru antibiotika trebalo uzeti u obzir ne sarno in vitro djelotvornost nego i farmakološka svojstva pojedinih predstavnika makrolida.

Streptococcus pyogenes ; makrolidi

nije evidentirano