hrvatski

In vitro određivanje osjetljivosti na antibiotike kod enterokoka izoliranih u bolesnica s cervicitisom

Cilj istraživanja bio je utvrditi koje vrste enterokoka uzrokuju cervikalne infekcije u populacij i Splitsko-dalmatinske županije, kao i njihovu osjetljivost na antibiotike koji se najčešće primjenjuju za liječenje enterokoknih infekcija: arnpicilin, gentamicin, streptomicin, vankornicin i ciprofloksacin. Za ovo je istraživanje prikupljen 41 uzastopni izolat enterokoka od bolesnica s cervicitisom na području Splitsko-dalmatinske županije tijekom prvih šest mjeseci 1997. godine. Vrste enterokoka su identificirane metodorn API 20 Strep. Osjetljivost na ampicilin ispitana je mikrodilucijskom metodorn, na gentamicin i streptornicin agar dilucijskorn metodorn, a osjetljivost na vankomicin E testom. Disk difuzijska metoda je korištena za odredivanje osjetljivosti na ciprofloksacin. Identificirano je 38 sojeva vrste Enterococcus faecalis (92, 7% ) i 3 soja vrste Enterococcus faecium (7, 3 %). Otpornost prema ampicilinu pronađena je kod 10, 64 % sojeva enterokoka, a niti jedan otporni soj nije proizvodio enzim β-laktamazu. Otpornost na visoke razine gentamicina i streptomicina pronađena je kod 12, 20 % i 51, 22 % sojeva. Nisu pronadeni sojevi otporni na vankomicin. 56, 10 % sojeva bili su otporni i umjereno otporni na ciprofloksacin. Istovremena otpornost na ampicilin, gentamicin, streptornicin i ciprofloksacin uočena je kod jednog izoljranog soja. E. faecalis češće uzrokuje cervikalne infekcije nego E. faecium. In vitro otkrivena osjetljivost enterokoka u ovom radu omogućava primjenu standardne terapije za enterokokne bolesti - kombinacije β-laktamskog antibiotika (ili vankomicina) s gentamicinom.

cervicitis ; enterokoki

nije evidentirano