hrvatski

Raznolikost fitoplanktona u uvali Makirina i Morinjskom zaljevu (Šibenski akvatorij)

Obalne lagune su plitka, kompleksna staništa definirana fluktuacijama u salinitetu i temperaturi. Zbog svoje kompleksnosti su rijetki i ugroženi stanišni tipovi zaštićeni u sklopu ekološke mreže Natura 2000 po direktivama Europske Unije. Uvala Makirina i Morinjski zaljev predstavljaju plitke obalne lagune istočne obale srednjeg Jadrana čiju podlogu čini fino, peloidno blato. Između podloge bogate hranjivim solima i površine vodenog stupca, nalazi se zajednica fitoplanktona koja, kao predloženi bioindikator, daje informaciju o ekološkom stanju dvaju obalnih laguna. Provedeno je istraživanje ekološkog stanja dvaju obalnih laguna u proljeće i ljeto 2018. kako bi se ustanovilo ekološko stanje dvaju priobalnih ekosustava, usporedile fitoplanktonske zajednice te procijenilo postojanje indikatorskih vrsta eutrofije. Sastav fitoplanktona u uvali Makirina i zaljevu Morinje je vrlo sličan te u ekosistemima prevladavaju penatne dijatomeje i nanoplanktonski dinoflagelati. Dominacija dinoflagelatnih vrsta roda Prorocentrum upućuje na izrazito eutrofno stanje oba ekosustava te veliki antropogeni utjecaj, a uočena vrsta roda Alexandrium upućuje na potencijalnu toksičnost fitoplanktona. Iako je klorofil a najčešće korišten kao bioindikator kakvoće obalnih voda, dobiveni rezultati ovog istraživanja ukazuju kako je sastav fitoplanktona jako dobar pokazatelj trofije i ekološkog stanja priobalnih ekosustava te upućuju na potrebu uključivanja sastava fitoplanktona kao standardnog bioindikatora prilikom procjenjivanja stanja obalnih voda.

fitoplankton, obalne lagune, eutrofikacija

nije evidentirano