hrvatski

CITOKINI I KOŠTANA PREGRADNJA U BOLESNIKA S RECIDIVIRAJUĆOM UROLITIJAZOM

Cilj istraživanja: Bolesnici s recidivirajućom urolitijazom, osobito oni s hiperkalciurijom, imaju sniženu mineralnu gustoću kosti (eng. bone mineral density, BMD). Rizični čimbenici gubitka koštane mase su dob, spol, sjedilački način života, pušenje i smanjen unos kalcija. Bolesnici s recidivirajućom urolitijazom imaju povećanu produkciju citokina koji potiču resorpciju kosti kao što su IL-1β, IL-6, TNF-α, te RANKL, a snižene vrijednosti OPG-a. Promjene citokina uključenih u proces koštane pregradnje imaju ulogu u gubitku koštane mase u ovih bolesnika. Cilj našega istraživanja bio je ustanoviti povezanost rizičnih čimbenika i aktivnosti koštane pregradnje te utjecaj na citokinski profil u bolesnika s recidivirajućom kalcijskom urolitijazom i usporedba sa zdravim ispitanicima. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno na Zavodu za mineralni metabolizam Medicinskoga fakulteta Osijek. U istraživanju je sudjelovalo 146 ispitanika, od čega 64 bolesnika s recidivirajućom kalcijskom urolitijazom i 82 zdrava ispitanika. Nad ispitanicima su izvršena antropometrijska mjerenja, denzitometrija kosti i metabolička obrada. BMD je određen metodom dvoenergetske apsorpciometrije X zraka (DXA). Podaci o čimbenicima rizika dobiveni su anketnim upitnikom, a unos kalcija ocijenjen je osobnim intervjuom koji je uključivao pitanja o unosu mlijeka i mliječnih proizvoda. Rezultati: Bolesnici s recidivirajućom uroltijazom imali su znatno veću tjelesnu masu u odnosu na kontrolnu skupinu i konzumirali su znatno manje mlijeka i mliječnih proizvoda u odnosu na zdrave ispitanike. Pušenje, tjelesna aktivnost i razina obrazovanja nisu se značajno razlikovali između bolesnika s recidivirajućom urolitijazom i zdravih ispitanika. Bolesnici s recidivirajućom urolitijazom imaju značajno veće vrijednosti serumskog RANKL-a u odnosu na kontrolnu skupinu i veće vrijednosti OPG-a u odnosu na zdrave ispitanika, ali bez statistički značajne razlike. BMD je bio niži u bolesnika s recidivirajućom urolitijazom u odnosu na kontrolnu skupinu, ali bez statistički značajne razlike. Nema značajnih razlika u vrijednostima IL-1β, IL-6, TNFα i osteopontina u skupini bolesnika s recidivirajućom urolitijazom u odnosu na kontrolnu skupinu. Zaključak: Veća tjelesna masa je rizični čimbenik za recidivirajuću urolitijazu. Nepotrebna je preporuka smanjenoga unosa kalcija bolesnicima s recidivirajućom urolitijazom radi utjecaja na gubitak koštane mase. DXA treba biti dio rutinske evaluacije bolesnika s recidivirajućom urolitijazom.

citokini, kalcij, mineralna gustoća kosti, OPG, RANKL, tjelesna masa, urolitijaza

nije evidentirano