hrvatski

Osjetljivost uropatogena na antibiotike u Splitsko-dalmatinskoj županiji

Infekcije mokraćnog sustava (IMS) spadaju među najčešće bakterijske infekcije u izvanbolničkih i bolničkih pacijenata. Za liječenje IMS je ključno poznavanje najčešćih uzročnika i njihove osjetljivosti na antibiotike. Cilj rada je prikazati najčešće uzročnike IMS i njihovu osjetljivost na antibiotike u bolesnika s podučja Splitsko-dalmatinske županije te analizirati rezultate u svjetlu važećih hrvatskih nacionalnih smjernica za antimikrobno liječenje IMS (ISKRA-smjernice). Za 2015. god. analizirana je osjetljivost najčešćih izolata iz urina odraslih bolničkih (KBC Split) i izvanbolničkih (NZJZ-SDŽ) pacijenata oba spola uz bakterijuriju ≥ 10.000 CFU/ml. Interpretacija antibiograma rađena je prema EUCAST standardu. Najčešći izolat u KBC Split je bila Escherichia coli, potom Klebsiella pneumoniae, Enterococcus faecalis, Proteus mirabilis i Pseudomonas aeruginosa. U NZJZ-SDŽ poredak je bio: Escherichia coli, Enterococcus faecalis, Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis te Streptococcus agalactiae. Uz očekivano visoki postotak rezistentnih sojeva bolničkih i izvanbolničkih izolata E. coli i P. mirabilis na ampicilin i kotrimoksazol, uočen je visok postotak rezistencije na fluorokinolone. Na ciprofloksacin je bilo otporno 20% bolničkih izolata E. coli, 47% K. pneumoniae i 34% E. faecalis. U izvanbolničkih izolata je na ciprofloksacin bilo otporno 13% E. coli, 24% K. pneumoniae te 13% E. faecalis. Postotak rezistentnih sojeva enterobakterija na cefuroksim kretao se od 8% kod izvanbolničke E. coli do 41% kod bolničke K. pneumoniae. Rezistencija enterobakterija na ceftriakson bila je u rasponu od 4% kod izvanbolničke E. coli do 40% kod bolničkih izolata K. pneumoniae. Uočava se razlika u osjetljivosti bolničkih i izvanbolničkih enterobakterija na cefalosporine II i III generacije te izolata K. pneumoniae, P. mirabilis i enterokoka na fluorokinolone. Podaci za E. coli se gotovo ne razlikuju u bolničkoj i izvanbolničkoj populaciji. Temeljem iznesenih podataka možemo zaključiti da su ISKRA-smjernice potpuno primjenjive u liječenju IMS izvanbolničkih pacijenata. U bolničkih pacijenata se ne može preporučiti emipirijska terapija fluorokinolonima, a upitan je i terapijski uspjeh pri propisivanju cefalosporina II i III generacije, vjerojatno zbog visoke učestalosti ESBL izolata.

otpornost na antibiotike ; infekcije mokraćnog sustava

nije evidentirano

engleski

Antibiotic susceptibility among uropathogens in Split and Dalmatia County

Infekcije mokraćnog sustava (IMS) spadaju među najčešće bakterijske infekcije u izvanbolničkih i bolničkih pacijenata. Za liječenje IMS je ključno poznavanje najčešćih uzročnika i njihove osjetljivosti na antibiotike. Cilj rada je prikazati najčešće uzročnike IMS i njihovu osjetljivost na antibiotike u bolesnika s podučja Splitsko-dalmatinske županije te analizirati rezultate u svjetlu važećih hrvatskih nacionalnih smjernica za antimikrobno liječenje IMS (ISKRA-smjernice). Za 2015. god. analizirana je osjetljivost najčešćih izolata iz urina odraslih bolničkih (KBC Split) i izvanbolničkih (NZJZ-SDŽ) pacijenata oba spola uz bakterijuriju ≥ 10.000 CFU/ml. Interpretacija antibiograma rađena je prema EUCAST standardu. Najčešći izolat u KBC Split je bila Escherichia coli, potom Klebsiella pneumoniae, Enterococcus faecalis, Proteus mirabilis i Pseudomonas aeruginosa. U NZJZ-SDŽ poredak je bio: Escherichia coli, Enterococcus faecalis, Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis te Streptococcus agalactiae. Uz očekivano visoki postotak rezistentnih sojeva bolničkih i izvanbolničkih izolata E. coli i P. mirabilis na ampicilin i kotrimoksazol, uočen je visok postotak rezistencije na fluorokinolone. Na ciprofloksacin je bilo otporno 20% bolničkih izolata E. coli, 47% K. pneumoniae i 34% E. faecalis. U izvanbolničkih izolata je na ciprofloksacin bilo otporno 13% E. coli, 24% K. pneumoniae te 13% E. faecalis. Postotak rezistentnih sojeva enterobakterija na cefuroksim kretao se od 8% kod izvanbolničke E. coli do 41% kod bolničke K. pneumoniae. Rezistencija enterobakterija na ceftriakson bila je u rasponu od 4% kod izvanbolničke E. coli do 40% kod bolničkih izolata K. pneumoniae. Uočava se razlika u osjetljivosti bolničkih i izvanbolničkih enterobakterija na cefalosporine II i III generacije te izolata K. pneumoniae, P. mirabilis i enterokoka na fluorokinolone. Podaci za E. coli se gotovo ne razlikuju u bolničkoj i izvanbolničkoj populaciji. Temeljem iznesenih podataka možemo zaključiti da su ISKRA-smjernice potpuno primjenjive u liječenju IMS izvanbolničkih pacijenata. U bolničkih pacijenata se ne može preporučiti emipirijska terapija fluorokinolonima, a upitan je i terapijski uspjeh pri propisivanju cefalosporina II i III generacije, vjerojatno zbog visoke učestalosti ESBL izolata.

antibiotic resistance ; urinary tract imfections

nije evidentirano