hrvatski

Osobitosti toksičnosti amiodarona i tamoksifena u modelu jetrenih (HuH7) stanica

Ciljevi istraživanja: Odrediti postotak staničnog preživljenja jetrenih (Huh7) stanica pri različitim koncentracijama i različitom vremenskom periodu izloženosti amiodaronu i tamoksifenu. Odrediti učinak različitih koncentracija amiodarona i tamoksifena na nastanak i distribuciju lipidnih kapljica kao biljega vezikularne steatoze u jetrenim (Huh7) stanicama. Nacrt studije: Istraživanje je provedeno kao randomizirani kontrolirani pokus. Materijali i metode: Jetrene (Huh7) stanice uzgajane su u Dulbeccovom modificiranom Eagle mediju (DMEM) + 10 % FBS + 1%-tne otopine antibiotika/antimikotika, na temperaturi od 37 °C, u vlažnom atmosferskom zraku s 5 % CO2. Nakon što su stanice uzgojene u jednosloju u pločama sa šest jažica, izložene su koncentracijama amiodarona i tamoksifena od 5 i 10 µM. Rast stanica svakodnevno je praćen svjetlosnom mikroskopijom te su dobivene promjene zabilježene fotoaparatom Olympus DP70, uvećanje 1:1000, nakon dodavanja Oil Red O boje u stanice prethodno tretirane s navedenim koncentracijama amiodarona i tamoksifena. U svrhu utvrđivanja posljedica djelovanja amiodarona i tamoksifena na jetrene stanice, korišteni su Trypan Blue bojanje, Oil Red O bojanje, DAPI bojanje i MTT analiza. Rezultati: Tretiranje jetrenih (Huh7) stanica različitim koncentracijama amiodarona i tamoksifena dovodi do povećanja broja i veličine lipidnih kapljica u citosolu jetrenih stanica. Djelovanje amiodarona i tamoksifena u različitim koncentracijama dovelo je do o dozi ovisnog smanjenja broja jetrenih stanica u staničnoj kulturi. Zaključak: Amiodaron i tamoksifen imaju lipogeni učinak koji se očitovao kao nakupljanje triglicerida i steatogeneza u jetrenim (Huh7) stanicama. Steatogeni učinak karakteriziran je formiranjem lipidnih kapljica.

stanična kultura ; lipidne kapljice ; steatoza ; amiodaron ; tamoksifen

nije evidentirano