hrvatski

Strategije za poboljšanje propisivanja antibiotika u bolnicama u Hrvatskoj

Živimo u doba sve veće otpornosti bakterija na antibiotike i nestašice razvoja novih antibiotika. Poznato je da jedna trećina svih hospitaliziranih bolesnika prima antibiotike, a istraživanja pokazuju kako je čak 25% -68% antibiotika u bolnicama neadekvatno propisano. Rezultati brojnih istraživanja dokazuju kako intervencije za smanjenje prekomjerne primjene antibiotika u bolnicama mogu smanjiti razvoj antimikrobne rezistencije ili nastanak bolničkih infekcija, a intervencije koje povečavaju efikasno propisivanje mogu poboljšati klinički ishod. Najvažnije strategije koje poboljšavaju racionalno propisivanje antibiotika u bolnicama su: dostupnost tima stručnjaka za propisivanje antibiotika, dostupnost i praćenje podataka o vrsti patogena, otpornosti i potrošnji antibiotika ; primjena lokalnih terapijskih smjernica, bolnički popis antibiotika, lista rezervnih antibiotika koji se propisuju samo uz odobrenje ; kreiranje i implementacija edukacije, osposobljavanja i informiranja ; indikatori kvalitete ; posebni programi za optimizaciju liječenja: de-eskalacija, trajanje liječenja, switch terapija sa parenteralne na oralnu, optimizacija doze, prekid antibiotika ; posebna pravila za interpretaciju i izvještavanje mikrobioloških nalaza ; posebna pravila za skrb bolesnika s multirezistentnim mikroorganizmima i C.difficile ; korištenje kompjuterizirane informacijske tehnologije. Ove bi se strategije trebale sprovoditi u svim bolnicama. Kontinuirano praćenje rezistencije na antibiotike na nacionalnoj razini, u Hrvatskoj je počelo 1996. godine kada je osnovan Hrvatski odbor za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike. U 2006. godini Ministarstvo zdravstva utemeljilo je Interdisciplinarnu Sekciju za kontrolu rezistencije na antibiotike" (ISKRA). ISKRA koordinira sve aktivnosti vezane uz antibiotsku kontrolu otpornosti bakterija na antibiotike, na području humane, veterinarske medicine i poljoprivrede. Također je važno naglasiti utjecaj kulturnih i bihevioralnih odrednica, društvenih normi, stavova i uvjerenja na ponašanje kod antibiotskog propisivanja. To rezultira različitom praksom propisivanja na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Pri dizajniranju i evaluaciji intervencija o antimikrobnom propisivanju, navedeni utjecaji općenito nisu dovoljno uzeti u obzir.

antibiotici, bolnice, propisivanje antibiotika

nije evidentirano