hrvatski

Otimanje zaboravu - tragovima tradicije u prozi za djecu i mlade vojvođanskih Hrvata

Vojvođanski Hrvati prepoznaju potrebu održavanja veze s baštinom matične domovine i značajnim naporima, u nesklonom im ambijentu, pokušavaju sačuvati od zaborava vlastita identitetska iskustava. Ona se čine značajnim mjestom u radovima nekolicine suvremenih hrvatskih autorica dječje književnosti u Vojvodini, koje su mjestom rođenja ili života, ali prije svega snažnom emocijom vezane za prostor o kojemu pišu (Ljubica Kolarić-Dumić, Ruža Silađev i Katarina Firanj). Od 2002. vojvođanski Hrvati od konstitutivnog naroda postaju manjinska zajednica skromnih institucionalnih resursa. Dječja književnost moguć je posrednik u prenošenju i osnaživanju elemenata nacionalne kulture. Književne ostvaraje koji su predmet analize ovoga rada prepoznajemo kao suptilni pokušaj očuvanja identitetskoga prostora obilježenog vlastitim življenjem tradicije. Autorice tako postaju potencijalni prenositelji naraštajima čiju stvarnost dotiču politička previranja i promjene identitetskih granica koje kreiraju (drugačiji) interes za tradiciju. Središnje mjesto njihovih priča zauzimaju prošla vremena, odnosno djetinjstvo unutar kojega značajna uloga pripada obiteljskom krugu, zemlji i riječi, ne samo kao anakronim čuvarima tradicije, nego prije svega kao ljubav uz koju je, riječima jedne od autorica, „raslo moje djetinjstvo“. U radu će se analizirati izbor iz književnoga opusa navedenih autorica, a pokušat će ga se ilustrirati kroz suvremeni kulturološki pristup, u međusobnom isprepletanju tradicije i suvremenosti.

dječja književnost vojvođanskih Hrvata, identitet, kulturna baština, proza za djecu i mlade.

nije evidentirano