hrvatski

ABBATISSA INGENUITATE PRECIPUA - zbornik radova sa znanstvenog kolokvija "950. obljetnica Samostana benediktinki Sv. Marije u Zadru (1066.-2016.)"

Prije tri godine (2016.) navršena je 950. obljetnica od godine tisuću šezdeset i šeste, kako je upisano u poznatoj povelji s kojom je Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije u Šibeniku udijelio kraljevsku slobodu Samostanu svete Marije Zadarske. Prije toga, opatica Cicha je od gradskih prvaka u Zadru dobila crkvicu Svete Marije Male da uz nju osnuje Samostan. O tim okolnostima Sveučilište u Zadru, u suradnji s časnim sestrama i Zadarskom nadbiskupijom, organiziralo je znanstveni kolokvij održan u crkvi Sv. Marije Male, 27. listopada 2016. godine. Ovaj zbornik donosi pisane radove na teme tada održanih predavanja, a prigodno je naslovljen Abbatissa ingenuitate pręcipua… (“Opatica iznimne plemenitosti…”), kako se naša opatica na dva mjesta spominje u samostanskom Kartularu. Njezino ime autori članaka zapisuju u oblicima Cika, Čika, Cicha. Sve tri inačice opatičina imena i prethodno su korištena u brojnoj literaturi o toj znamenitoj Zadranki. Stoga urednici zbornika podržavanju pravo autorâ na osobni izbor oblika pisanja njezina imena. U cjelini, ovaj zbornik pola stoljeća nakon onoga iz 1967. godine, koga je objavio tadašnji Institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, pod naslovom Kulturna baština samostana Svete Marije u Zadru, iznosi spoznaje koje u nekoj mjeri unapređuju prethodna saznanja o prvoj opatici Samostana i njezinoj crkvi. Društvena analiza vodi nas u vrijeme autoriteta nasljednika priora Andrije, kruga koji je u Zadru bio oslonac kralju Petru Krešimiru IV. Takvo tumačenje baca posve novo svjetlo na ulogu tog vladara u osnivanju Samostana (M. Ančić). Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije bilo je najuže povezano s Redom Svetoga Benedikta. O tome svjedoče brojne tada osnivane opatije redovnika i redovnica, a među njima svojim Kartularom i ova u Zadru (Tomislav Galović). Prvi dio toga povijesnog izvora jest fundacijska listina. U njoj se ocrtavaju opće okolnosti nastajanja opatije, s njom neposredni socijalni i urbani okvir, praurbana slika grada oko antičkoga foruma gdje i danas stoji samostan (Mirjana Matijević Sokol). O nastojanjima Chiche da okupi materijalna dobra u okviru novoosnovane opatije svjedoči i pravni spor časne majke s njezinom tetkom Nežom (Milenko Lončar). Na svoj način, pak, o sabiranju duhovnih dobara svjedoči Cichin časoslov. U njemu je zastupljen i kult Sv. Anastazije, njegovan u lokalnoj tradiciji za koju je moguće da se radi o predaji nepoznatoj izvan Zadra (Trpimir Vedriš). O njoj svjedoče i arhitektonske odlike Cichine crkve koja u proporcijskim odnosima prostora ukazuje na ranokršćanske bazilike u Zadru. Međutim, zaseban biljeg u njoj čine kapiteli tipa acantus spinosa, svojstveni jadranskome kulturnom krugu 11. stoljeća, ali i mogućim prethodnim utjecajima iz egejskoga kraja na jadranski prsten (Pavuša Vežić). U njemu pak, osobito poticajne bile su umjetničke silnice u luku sjevernog Jadrana odražavane na kvarnerski arhipelag i zadarsko područje. U skulpturi tog miljea uz koritske kapitele na kolonadama Cichine bazilike stoje i reljefni frizovi kao zasebna dekoracija na njezinome pročelju (Nikola Jakšić).

Zbornik radova, znanstveni kolokvij, 950. obljetnica, Samostan benediktinki Sv. Marije u Zadru

nije evidentirano