hrvatski

Prevencijska istraživanja i prevencijska praksa

Nerijetko se u znanstvenoj i stručnoj literaturi koja se odnosi na prevenciju poremećaja u ponašanju i delinkvenciju djece i mladih mogu zapaziti naslovi kao što su: Poziv na prevenciju ; Zašto prevencija? ; Prevencija osnovana na znanosti, Koje preventivne strategije su učinkovite? ; Obećavajući, učinkoviti ili model preventivni programi?. Ti naslovi odražavaju noviju povijest prevencijskih istraživanja i prevencijske prakse. Preventivna znanost jedna je od disciplina koja integrira istraživanja o čovjeku kroz njegovo odrastanje &#8211 ; razvojnu epidemiologiju, epidemiologiju u zajednici i s tim u vezi preventivne intervencije (Kellam i Rebok, 1992). Na drugi način rečeno preventivna znanost je svojevrsna teorija socijalnog razvoja čovjeka, čiji je cilj identificirati i reducirati poremećaje u ponašanju mladih ljudi istovremeno promovirajući zdravlje, pozitivne stavove i ponašanja koja vode produktivnom i zdravom življenju mladih. Pri tome preventivna znanost u novije vrijeme rabi dva ključna pristupa: &#61485 ; identificirati rizične čimbenike koji smanjuju vjerojatnost poremećaja u ponašanju i zaštitne čimbenike koji poboljšavaju socijalne veze i jačaju djecu i mlade i zaštićuju ih od mogućih pormećaja u ponašanju, &#61485 ; razviti i primjenjivati uspješne strategije koje će omogućavati &#8220 ; puštanje&#8221 ; istraživanja u praksu. Prevencijska znanost zato znači i stjecanje i razumijevanje informacija o rizičnim i zaštitnim čimbenicima prisutnim u okruženju razvoja mladog čovjeka, stavljajući te nalaze u akciju primjenom različitih obećavajućih programa. Hawkins i suradnici (2001) zaklučuju kako je znanje o rizičnim i zaštitnim čimbenicima i za zloporabu droga i za nasilje i za delinkvenciju mladih vrlo važno, ali da kod toga postoji narastajuća potreba &#8220 ; prevođenja&#8221 ; tih znanja u sustave prevencije u lokalnoj zajednici koji će zaista reducirati incidenciju i prevalenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih. Važnost znanstveno utemeljenih programa u svjetskim razmjerima široko je prihvaćena za podrućja prevencije: delinkvencije mladih, nasilja, napuštanja škole, zloporabe sredstava ovisnosti i sl. Postoje napori raznih centara, naročito u podrućju suzbijanja ovisnosti, koji informiraju stručnu javnost o postojanju i dostupnosti znanstveno utemeljenih programa i opcija (SAMHSA, 2002). Znanstveno utemeljeni programi su oni koji su: nastali iz jedne ili više teorija ili teorijskih pristupa, njihove programske aktivnosti su povezane s teorijom te su dobro primjenjeni i evaluirani. Kod tako utemeljenih programa pronađeni su obećavajući, uspješni i model programi. Obećavajući programi pokazuju neke pozitivne rezultate dok uspješni programi konstantno pokazuju pozitivne rezultate, primjenjuju se i stalno se evluiraju. Model programi su jednostavno uspješni programi koji su dostupni za upotrebu i imaju dostupnu tehničku pomoć od strane autora programa. Kriteriji koji su doveli do ovih razina programa, između ostalih, uključivali su: teoriju &#8211 ; stupanj do kojeg programi odražavaju jasne i dobro artikulirane principe o ponašanjima i načinima promjene tih ponašanja, vjerodostojnost intervencije, evaluacijske parametre, strategije uzimanja uzoraka, zadržavanje korisnika programa, replikacije programa, sposobnost širenja njegove upotrebe, korisnost &#8211 ; sveukupna korisnost rezultata programa u službi prvencijske teorije i prakse (SAMHSA, 2002). Ovo predavanje, na ovom skupu gdje se zajedno nalaze i praktičari i znanstvenici, ima za cilj otvoriti priliku za prepoznavanje snaga jedne i druge strane te omogućavnje zajedničkog vjerovanja kako je moguće ujediniti napore prema učinkovitijim izlazima za djecu i mlade koji rastu u sve većem društvu rizika i sve manjim čimbenicima zaštite. To stoga što su već neki napori napravljeni, istražujemo (Bašić, Janković, 2000 ; Bašić, Ferić, Kranželić, 2001), a mnogi programi prevencije se svakodnevno primjenjuju.

nije evidentirano

nije evidentirano