hrvatski

Udio eruka kiseline u uljima iz sjemenki gorušica nakon primjena različitih tehnika ekstrakcije te njezina gastrointestinalna stabilnost

Gorušica spada u porodicu Brassiceae te se u prehrambenoj industriji najviše koristi za proizvodnju senfa iz sjemenki gorušice. Osim prehrambene namjene, gorušica je poznata i po svojoj biološkoj vrijednosti budući je izvor biološki aktivnih spojeva iz skupine glukozinolata koji imaju antitumorsko, antioksidacijsko, antimikrobno djelovanje. Sjemenke gorušice sadrže u prosjeku od 36 do 46 % ulja. U ovom istraživanju ciljevi su bili sljedeći: a) odrediti iscrpak ulja iz sjemenki crne, bijele, smeđe i divlje gorušice primjenom superkritične CO 2 i Soxhlet estrakcije, b) analizirati sastav masnih kiselina s posebnim osvrtom na udio eruka kiseline u uljima primjenom GC-FID tehnike, c) odrediti oksidacijsku stabilnost ulja iz sjemenki gorušica Rancimat metodom d) odrediti gastrointestinalnu stabilnost eruka kiseline nakon simuliranog dvofaznog modela probave koristeći ljudske probavne sokove (želudac i tanko crijevo). U uljima iz sjemenki svih odabranih vrsta gorušica prevladava eruka kiselina (21 – 48 %) kao glavna masna kiselina. Ipak, njezin je udio nešto manji (u prosjeku 35 %) nakon primjene superkritične CO 2 ekstrakcije u odnosu na Soxhlet ekstrakciju. Najveći udio eruka kiseline imao je uzorak sjemenki crne gorušice (48 %).

gorušica ; superkritična CO 2 ekstrakcija ; Soxhlet ekstrakcija ; eruka kiselina ; gastrointestinalna stabilnost

nije evidentirano