hrvatski

Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću

Franjevački red prisutan je u Bosni i Hercegovini od 13. stoljeća. Hercegovački franjevci utemeljili su sredinom 19. stoljeća samostalnu zajednicu koja je 1892. godine dobila status provincije sa sjedištem u Mostaru. Utemeljenjem franjevačke klasične gimnazije i studija bogoslovije franjevci su pridonijeli razvoju školstva, kulture i vjere. Uoči početka Drugoga svjetskoga rata hercegovačka franjevačka provincija obuhvaćala je tri samostana, trideset župa zapadne i sjeverozapadne Hercegovine u kojima su služila 162 franjevaca. Slomom Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Kao sastavni dio meteža koji je pratio raspad stare i proglašenje nove države, u Hercegovini su izbili oružani sukobi između pripadnika vojske Kraljevine Jugoslavije i lokalnoga hrvatskoga stanovništva. Nakon proglašenja NDH ostatci vojske Kraljevine Jugoslavije i četničke skupine vodile su oružanu borbu protiv netom uspostavljenih upravnih i vojnih struktura NDH. Sukobi su trajali tijekom cijelog ratnog razdoblja, a okončani su krajem svibnja 1945. slomom NDH i poratnim partizanskim likvidacijama hrvatskih civila i vojnika oružanih snaga NDH. Stanje u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji bilo je složeno. Jedna skupina mlađih hercegovačkih franjevaca podupirala je ideju novoosnovane hrvatske države. Zbog toga su, kao i zbog međunacionalnih sukoba u Hercegovini, fra Dominik Mandić, mostarski biskup fra Alojzije Mišić i upravljačka struktura Hercegovačke franjevačke provincije tražili od franjevaca da se ne bave politikom. Fra Justin (Rafo) Medić i fra Rade Glavaš oglušili su se na upute Provincije i pristupili vlastima NDH. Pojedini hercegovački franjevci spašavali su žrtve ustaških, četničkih, partizanskih, njemačkih i talijanskih progona tijekom cijeloga rata. Nakon povlačenja njemačkih snaga iz Dalmacije u jesen 1944., partizanski je pokret uspostavio vlast u većem dijelu istočne i zapadne Hercegovine. Komunistička partija Jugoslavije označila je Katoličku Crkvu, a time i hercegovačke franjevce, svojim glavnim ideološkim protivnicima na tom prostoru. Osvajanjem većega dijela Hercegovine krajem 1944. i konačnim zauzimanjem u proljeće 1945. partizani su pobili 66 franjevaca. Provinciji su u neposrednu poraću oduzeli imovinu, ukinuli škole, zabranili vjeronauk i krajem 1945. doveli ju na rub propasti.

Hercegovački franjevci ; uprava NDH ; talijanska vojska ; njemačka vojska i partizani

nije evidentirano