hrvatski

Uloga teriogenologa i primjena kliničkih veterinarsko-ginekoloških tehnika u praćenju, zaštiti i upravljanju populacijom smeđeg medvjeda (Ursus Arctos) u Hrvatskoj

Medvjed je kao najveći kopneni sisavac na našim prostorima, istovremeno zaštićena životinja ali i u stalnoj opasnosti od lovaca, prometa i rijetko/ponekad krivolovaca. Promjena staništa u kojem medvjedi žive uz istodobne pokušaje očuvanja i gospodarenja populacijom medvjeda, predstavljaju izazov za sve uključene dionike. Trenutno aktivni LIFE DINALP BEAR projekt bavi se upravo upravljanjem i zaštitom populacije smeđih medvjeda u sjevernim Dinaridima i Alpama na razini populacije, ne svake pojedine države. Među najvažnijim ciljevima projekta su genetičko prebrojavanje medvjeda u Hrvatskoj i Sloveniji iz prikupljenih uzoraka izmeta medvjeda. Zatim tu je i osnivanje zajedničke prekogranične baze podataka, smanjenje stradavanja medvjeda na cestama i prugama, podizanje svijesti lokalnog stanovništva i opće javnosti kroz suradnju s medijima i kroz niz predavanja te radionica u osnovnim i srednjim školama. U svrhu praćenja reprodukcije medvjeda moguće je koristiti metode koje veterinarski ginekolozi- teriogenolozi koriste kod domaćih životinja, pri čemu je pristup živim životinjama limitiran ali je zato, usljed stradanja životinja na prometnicama i u lovu, moguć pristup, obdukcija i pretraživanje većeg broja uginulih i odstrijeljenih životinja. Pri tome je bitan faktor i u koje se godišnje doba provodi obdukcija, uzimaju uzroci i provode pretrage. Medvjedi se pare od sredine travnja od kraja lipnja. Mužjaci tada prelaze velike udaljenosti, traže ženke, bore se i nastoje otjerati druge konkurente, te nastoje oploditi što više ženki. Zametak ima odgođeni razvoj odnosno implantaciju (tzv. embriotenija), pa se plod naročito razvija samo u zadnja tri mjeseca gravidnosti. Medvjedići se rađaju kad niti jedna druga vrsta ne donosi mlade na svijet, zimi, u najnepogodnije doba godine, za vrijeme majčinog brloženja. Stoga je vrlo teško promatrati, snimati i pratiti rasplođivanje medvjeda u prirodi. Istovremeno, medvjedi kao vrsta posjeduju određene fiziološke i morfološke značajke koje omogućavaju čitav niz post-mortem analiza temeljem kojih je moguće rekonstruirati kompletnu reproduktivnu anamnezu određene jedinke. Također je moguće, kombiniranjem etoloških spoznaja i morfoloških i patohistoloških nalaza na spolnim organima, rekonstruirati tijek i uspješnost rasplodne sezone na određenom području. Uz pomoć genetičkih i telemetrijskih pokazatelja koji omogućuju identifikaciju svake pojedine životinje u realnom vremenu, moguće je doći do vrijednih podataka koje možemo dalje koristiti ne samo za povećanje opće razine znanja o rasplođivanju medvjeda, već se mogu i konkretno iskoristiti u svrhu upravljanja populacijom (ili spašavanje medvjeđe siročadi koja ne mogu preživjeti bez majke)

smeđi medvjed ; rasplođivanje ; zaštita populacije

nije evidentirano

engleski

Role of Theriogenology and application of clinical veterinary reproduction techniques (VRT) in monitoring, protection and preservation of bear population (Ursus arctos) in Croatia

Medvjed je kao najveći kopneni sisavac na našim prostorima, istovremeno zaštićena životinja ali i u stalnoj opasnosti od lovaca, prometa i rijetko/ponekad krivolovaca. Promjena staništa u kojem medvjedi žive uz istodobne pokušaje očuvanja i gospodarenja populacijom medvjeda, predstavljaju izazov za sve uključene dionike. Trenutno aktivni LIFE DINALP BEAR projekt bavi se upravo upravljanjem i zaštitom populacije smeđih medvjeda u sjevernim Dinaridima i Alpama na razini populacije, ne svake pojedine države. Među najvažnijim ciljevima projekta su genetičko prebrojavanje medvjeda u Hrvatskoj i Sloveniji iz prikupljenih uzoraka izmeta medvjeda. Zatim tu je i osnivanje zajedničke prekogranične baze podataka, smanjenje stradavanja medvjeda na cestama i prugama, podizanje svijesti lokalnog stanovništva i opće javnosti kroz suradnju s medijima i kroz niz predavanja te radionica u osnovnim i srednjim školama. U svrhu praćenja reprodukcije medvjeda moguće je koristiti metode koje veterinarski ginekolozi- teriogenolozi koriste kod domaćih životinja, pri čemu je pristup živim životinjama limitiran ali je zato, usljed stradanja životinja na prometnicama i u lovu, moguć pristup, obdukcija i pretraživanje većeg broja uginulih i odstrijeljenih životinja. Pri tome je bitan faktor i u koje se godišnje doba provodi obdukcija, uzimaju uzroci i provode pretrage. Medvjedi se pare od sredine travnja od kraja lipnja. Mužjaci tada prelaze velike udaljenosti, traže ženke, bore se i nastoje otjerati druge konkurente, te nastoje oploditi što više ženki. Zametak ima odgođeni razvoj odnosno implantaciju (tzv. embriotenija), pa se plod naročito razvija samo u zadnja tri mjeseca gravidnosti. Medvjedići se rađaju kad niti jedna druga vrsta ne donosi mlade na svijet, zimi, u najnepogodnije doba godine, za vrijeme majčinog brloženja. Stoga je vrlo teško promatrati, snimati i pratiti rasplođivanje medvjeda u prirodi. Istovremeno, medvjedi kao vrsta posjeduju određene fiziološke i morfološke značajke koje omogućavaju čitav niz post-mortem analiza temeljem kojih je moguće rekonstruirati kompletnu reproduktivnu anamnezu određene jedinke. Također je moguće, kombiniranjem etoloških spoznaja i morfoloških i patohistoloških nalaza na spolnim organima, rekonstruirati tijek i uspješnost rasplodne sezone na određenom području. Uz pomoć genetičkih i telemetrijskih pokazatelja koji omogućuju identifikaciju svake pojedine životinje u realnom vremenu, moguće je doći do vrijednih podataka koje možemo dalje koristiti ne samo za povećanje opće razine znanja o rasplođivanju medvjeda, već se mogu i konkretno iskoristiti u svrhu upravljanja populacijom (ili spašavanje medvjeđe siročadi koja ne mogu preživjeti bez majke)

brown bear, reproduction, preservation of population

nije evidentirano