hrvatski

Bioplinski potencijal iz biootpada grada Zagreba

Statistički podaci za 2015. godinu pokazuju različite stope recikliranja otpada među EU članicama. Tako je najviša stopa u Njemačkoj (64%), Austriji (58%) i Belgiji (55%), a najniža u Hrvatskoj (21%), Estoniji (18%) i Bugarskoj (2%). Uspostavljanje održivog gospodarenja otpadom u Hrvatskoj i u Zagrebu prvenstveno ovisi o uvođenju odvojenog sakupljanja otpada, sustavu poznatom u zemljama EU već desetljećima. Naime, naglasak tog sustava trebao bi biti na odvojeno sakupljanje biootpada, koji se može koristiti kao sirovina u postrojenjima za proizvodnju bioplina. Direktiva o obnovljivim izvorima energije (EC 2003/30) prepoznaje biootpad kao jedan od primarnih sirovina za proizvodnju „zelene“ energije, a postojeći zakonski okvir u Hrvatskoj ima za obvezu uspostavu odvojenog prikupljanje biootpada. Sve je očitije da Hrvatska i Zagreb moraju transformirati svoj linearni ekonomski model u kružni, a koji se temelji na smanjenju nastajanja otpada te njegovoj ponovnoj uporabi i recikliranju. Cilj je rada prikazati koristi odvojenog skupljanja i obrade biootpada u mogućem bioplinskom postrojenju. Glavna motivacija za odvajanje otpada je mogućnost smanjenja naknade za otpad, otvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje lokalnog gospodarstva i proizvodnja energije. Međutim, građani su uglavnom voljni odvojiti otpad određenih frakcije otpada kao što su papir/karton, staklo i ambalaža, ali ne i biološki otpad koji je za njih obično zahtjevniji zbog nedostatka prostora i neugodnih mirisa.

Gospodarenje otpadom, održivost, biootpad, bioplin, obnovljivi izvori energije

nije evidentirano