hrvatski

Plastični otpad, reciklaža i proizvodnja plastičnih granula i filamenta za 3D printere

Sadržaj istraživačke studije su definirale potrebne informacije za realizaciju projekta RePlast 3D. Projekt je definiran kao svojevrsna platforma projektiranja i postavljanja malog pokaznog reciklažnog pogona koji bi poslovao u sklopu društvenog poduzeća u javnom ili javno privatnom partnerstvu. Zamišljeni koncept bi imao za cilj usporedno rješavanje dva društvena i ekonomska problema. Prvi je vezan uz problem dugotrajne nezaposlenosti brojnih teže zapošljivih društvenih skupina, a drugi rastuća količina plastičnog otpada za čiju razgradnju su potrebna desetljeća, pa i više stotina godina. Projektna ideja je proistekla iz nastojanja nalaženja novih načina zbrinjavanja rastućih količina plastičnog otpada, bilo onoga na deponijima ili u prirodi (na kopnu, u moru, rijekama i jezerima). Obzirom da je turizam temeljen na očuvanom i čistom krajobrazu u Republici Hrvatskoj i strateško opredjeljenje rješavanje problema plastičnog otpada na lokalnim razinama je imperativ. Rješavanje problema rastućih količina plastičnog otpada u životnom okruženju ima pozitivne reperkusije i na mnoge druge uočene probleme. Jedan od njih je porast mikroplastike u želucima komercijalno važnih ribljih vrsta u Jadranu. Na porast ove koncentracije upozoravaju mnoga recentna istraživanja (EU projekt DeFishGear u kome je sudjelovalo sedam zemalja Jadransko-jonske regije). Jedno drugo istraživanje zagrebačkog PMF-a je utvrdilo da se u probavnom sustavu svake treće glavate želve u Jadranu nalaze ostatci neke vrste plastičnoga otpada. Koncentracija otpada na morskom dnu Jadrana je zabrinjavajuću i među najvišima u Europi. 80% otpada s morskog dna je tu odbačeno s kopna. Količina odbačenog, posebno plastičnog otpada u more je u porastu tijekom turističke sezone. Na globalnoj razini procjene UN-a ukazuju da godišnje u oceanima i morima završi više od 6, 4 metričkih tona plastike. Plastični otpad i pluta morskom površinom. Smatra se da Mediteranom danas pluta više od 1000 tona plastike. Upozoravajuće su procjene fondacije Ellen MacArthur da će do 2050. godine u morima biti više plastičnog otpada nego žive riba. Pored iskorištenog plastičnog otpada svake se godine proizvede novih 250 - 300 milijuna tona plastičnih proizvoda. U naredna se dva desetljeća očekuje udvostručenje ukupne godišnje proizvodnje, a do 2050. godine učetverostručenje. Usprkos rastućoj potražnji za sirovinama u proizvodnji plastičnih proizvoda, trenutno se na globalnoj razini vrlo malo plastičnog otpada reciklira, 40 posto se odlaže na deponije, a za više od trećine se smatra da završava odbačena u more. Problem je utoliko veći jer proces raspadanja plastičnog otpada (ovisno o sastavu) traje od desetak do više stotina godina. Tijekom procesa razgradnje plastičnog otpada razvijaju se različiti toksini slijedom kojih su evidentne posljedice na prirodno okruženje i sve žive organizme. Uvažavajući sve iznesene činjenice plastični otpad je s jedne strane prijetnja čovječanstvu, a s druge potencijalni i nedovoljno iskorišten proizvodni resurs. Orijentiranost zelenom gospodarstvu, što je jedna od direktiva Europske unije podrazumijeva društvo koje reciklira. Proaktivnim djelovanjem se može doprinijeti sprječavanju rasta količine plastičnog otpada, njegovoj reciklaži i ponovnoj uporabi. Plastični otpad u Republici Hrvatskoj najčešće završava na odlagalištima, pa odvojeno prikupljanje ove kategorije otpada predstavlja potencijal za procese reciklaže. Pojedine vrste plastike se mogu reciklirati topljenjem, pri čemu ne dolazi do ispuštanja toksičnih plinova. Grijanjem se plastični materijali omekšavaju, a hlađenjem se vraćaju u prvobitno stanje. Argumenti za reciklažu plastičnog otpada su smanjivanje toksičnih plinova koji završavaju u atmosferi i smanjivanje količina otpada na deponijima. Sukladno EU Direktivi 2008/98/EZ, odnosno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, do 2020. godine Republika Hrvatska bi trebala osigurati uvjete za recikliranje 50% komunalnog otpada od papira, metala, plastike i stakla. Iskoristiva su iskustva model povrata PET ambalaže koja se nakon prikupljanja reciklira. No postoji i PET ambalaža koja se ne otkupljuje, kao i druge vrste plastike koje završavaju na deponijima, u prirodi, moru i kopnenim vodama. Gospodarenje plastičnim otpadom na nacionalnoj razini je potrebno uskladiti s prioritetima te težiti rastu udjela ponovnog korištenja, recikliranja i drugih načina njegove oporabe. Nastavno na tim ciljevima je oblikovana istraživačka studija koja slijedi provedena sukladno standardima izviđajnog istraživanja.

Plastika ; Otpad ; Reciklaža ; Granule ; Filament

nije evidentirano