hrvatski

Poniznost blažene Djevice Marije u spisima sv. Bernarda iz Clairvauxa

U ovom radu Autori obrađuju krepost poniznosti Blažene Djevice Marije prema spisima svetoga Bernarda iz Clairvauxa, naučitelja Crkve i marijanskog naučitelja koji je u svojim tekstovima često razmatrao Marijinu uzvišenost, pri čemu nije zaboravljao njezinu poniznost kao jednu od temeljnih odlika i kreposti. No da bi se moglo bolje razumjeti temu Marijine poniznosti autori u prvom dijelu rada obrađuju najprije opće značenje poniznosti kao kreposti, tumačeći najprije sam pojam, a potom i izvankršćansko poimanje poniznosti, te naposljetku svetopisamski govor o poniznosti kao i glavne naglaske o poniznosti u crkvenoj tradiciji. Nakon toga, u drugom dijelu rada, obrađuje se na poseban način Bernardovo shvaćanje poniznosti Blažene Djevice. Pri tome dolazi do izražaja kako on drži da je Marijina poniznost bila uzvišena plodnošću, te da je istom krepošću Marija bila obdarena od samoga Boga. Ona je nadasve živjela taj dar neprijetvorno, te je uvijek njezina poniznost bila u korelaciji s Bogom i kao svojevrstan odgovor na Božju riječ i poziv. U mnogim tekstovima dolazi do izražaja kako je Marijina poniznost isprepletena i s drugim krepostima kao što je blagost, velikodušnost, odanost, jednako kao što je njezina poniznost bila slobodna i u Bogu utemeljena, te oblikovana prema uzoru na Kristovu poniznost. Prema Bernardu Djevičina poniznost je bila pravo čudo, te je ujedno ona bila Bogu privlačna svojom krepošću, jedinom kojom se ona dičila, jer dičeći se poniznošću u biti se dičila Bogom i njemu slavu iskazivala.

sveti Bernard ; Djevica Marija ; poniznost ; krepost ; mariologija

nije evidentirano