hrvatski

Iskustvo vršnjačkog nasilja kod učenika s lakim intelektualnim teškoćama

Škole u Hrvatskoj kao i u svijetu sve su učestalije suočene s izazovima vršnjačkog nasilja. Dosadašnja malobrojna istraživanja u svijetu upućuju na povećani rizik iskustva vršnjačkog nasilja, kako u ulozi žrtve tako i u ulozi nasilnika za učenike s lakim intelektualnim teškoćama. Poznato je da ih ograničenja u razumijevanju socijalnih situacija i odabiru prikladnog ponašanja ometaju pri uspostavljanu pozitivnih vršnjačkih interakcija, međutim, pozitivno i poticajno socijalno okruženje pokazalo se djelotvornim u prevladavanju socijalne izolacije. Ovim se istraživanjem želi utvrditi jesu li učenici s lakim intelektualnim teškoćama u hrvatskim školama žrtve vršnjačkog nasilja više nego tipični učenici, te postoje li razlike u učestalosti nasilnog ponašanja između tipičnih i učenika s lakim intelektualnim teškoćama. U istraživanju su sudjelovali učenici s lakim intelektualnim teškoćama (N=119) oba spola, dobi od 13 do 18 godina, polaznici osnovnih i srednjih strukovnih škola u Hrvatskoj, te tipični učenici (N=100), oba spola, dobi od 11 do 14 godina, polaznici osnovnih škola. Uzorci su međusobno izjednačeni po mentalnoj dobi učenika. Iskustvo vršnjačkog nasilja mjereno je Upitnikom školskog nasilja (UŠN-2003 ; Buljan Flander& Karlović, 2003) koje su za potrebe primjene za učenike s lakim intelektualnim teškoćama adaptirale ŽicRalić, Cvitković i Sekušak-Galešev, 2018. godine. Pored samoprocjene učenika, prisustvo vršnjačkog nasilja procijenili su učitelji, edukacijski rehabilitatori i stručni suradnici zaduženi za učenike s lakim intelektualnim teškoćama, Upitnikom školskog nasilja za učitelje, kojeg su temeljem UŠN-2003 konstruirale Žic Ralić i Cvitković, 2014. godine. Rezultati upućuju na nejednakosti u procjenama vršnjačkog nasilja između učenika i učitelja. Dok razlike u procjenama učenika da su žrtve vršnjačkog nasilja nisu značajne, učitelji, edukacijski rehabilitatori i stručni suradnici procjenjuju da su učenici s lakim intelektualnim teškoćama statistički značajno više žrtve verbalnog, fizičkog i emocionalnog nasilja nego tipični učenici. Slična je situacija vezano uz nasilno vršnjačko ponašanje. U samo procjeni učenika također nema značajnih razlika između učenika s lakim intelektualnim teškoćama i tipičnih učenika, ali učitelji, edukacijski rehabilitatori i stručni suradnici izvještavaju o značajno više verbalnog, fizičkog, emocionalnog i ekonomskog nasilja kod učenika s lakim intelektualnim teškoćama. Vršnjačko nasilje uzrokovano je nepovoljnim djelovanjem više rizičnih čimbenika.Dobiveni rezultati razmotriti će se u kontekstu novih spoznaja o utjecaju: obilježja učenika s intelektualnim teškoćama, obiteljskih čimbenika, dinamike vršnjake grupe, utjecaju promatrača, kao i strukture i klime u školi na vršnjačko nasilje. Posebna pažnja posvetiti će se programima razvoja socijalne i emocionalne kompetencije koji mogu prevenirati pojavu vršnjačkog nasilja. Zaključno možemo reći kako edukacijski rehabilitatori i stručni suradnici uočavaju izazove vršnjačkog nasilja kod učenika s lakim intelektualnim teškoćama te je nužno ojačati resurse škola i zajednice za prevenciju i suzbijanje vršnjačkog nasilja vezanog za učenike s intelektualnim teškoćama.

vršnačko nasilje, djeca s intelektualnim teškoćama

nije evidentirano