hrvatski

Erazmovo viđenje nužnosti reformi u Crkvi

Članak se bavi likom i djelom nizozemskog teologa i humanista Erazma Roterdamskog kao glavnoga pokretača misli o novom viđenju Crkve te idejnoga preteče reformacije. Njegove riječi „Ja sam polegao jaje, a Luther ga je razbio!“ istovremeno impliciraju visoku razinu svijesti o značaju vlastite uloge u kontekstu ondašnjih previranja, ali i svojevrsno bolno propitkivanje o vlastitome doprinosu crkvenom raskolu. Naime Erazmova želja i nakana, kao i cilj cjelokupnog njegova kršćanskog humanizma, zasigurno nisu smjerali stvaranju podjela u Crkvi. Upravo suprotno, taj teolog bio je spreman sve podčiniti njezinu jedinstvu, pa tako i pitanje nužnosti nekih teoloških diskursa i istina. Bio je realni utopist, teško podnoseći nesavršenosti, ali mu je svaki oblik ekstrema bio stran. Na tome tragu članak predstavlja Erazmovo viđenje nužnosti reformi u Crkvi kao optimalni model svakog oblika crkvene obnove. Uz otvoreno i snažno zagovaranje potreba za promjenama ovaj model pretpostavlja razboritost i razumijevanje te strpljivost i nadu. Erazmov lik i djelo i danas, unatoč vremenskom odmaku od pola tisućljeća, predstavljaju veliki izazov kako za Katoličku crkvu tako i za Crkve protestantske provenijencije. Taj se izazov, među ostalim, odnosi i na daljnji i zauzetiji ekumenski dijalog. Kao što je u ondašnjem povijesnom kontekstu Erazmo zasigurno bio „persona non grata“ i za jedne i za druge, tako bi ga danas bilo poželjno prihvatiti od strane tih istih kao svojevrsnu platformu za međusobno približavanje.

Crkva, reformacija, Erazmo Roterdamski, crkveno jedinstvo

nije evidentirano