hrvatski

Prava Crvena Hrvatska i Čisti pravaši

Tema ovog rada je djelovanje dubrovačkog pravaškog lista Prava Crvena Hrvatska (1905.-1918.) kao i kruga ljudi koji su kreirali politiku dubrovačkih pravaša, a samim time i njihovog glasila. U dosadašnjoj historiografiji o Dubrovniku na prijelazu stoljećâ, kao i u sintezama hrvatske periodike, sadržaj Prave Crvene Hrvatske nije detaljnije tematiziran. Ovaj rad predstavlja pokušaj cjelovite analize Prave Crvene Hrvatske u kontekstu širih političkih gibanja u Dalmaciji i Hrvatskoj na početku 20. stoljeća. U trenutku kada u Dalmaciji dolazi do stapanja Stranke prava s Narodnom strankom u novoformiranu Hrvatsku stranku (1905.), manja skupina Dubrovčana, pobornika pravaštva odlučila je ostati neovisna. Uz pomoć svoje novine, Prave Crvene Hrvatske, zastupaju politiku ujedinjenja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije pod krunom Habsburške Monarhije te se protive novom smjeru u dalmatinskoj politici i suradnji sa Srbima koju je zagovarala Hrvatska stranka. Dubrovački pravaši u istom, hrvatskom, dijelu političkog spektra suprotstavljali su se politici udruženim narodnjacima i pravašima, a žestoki su im protivnici bili i srbokatolici te autonomaši. Dubrovački pravaši neprestano pozivaju i na okupljanje razjedinjenih pravaških skupina u Dalmaciji i Banskoj Hrvatskoj, u čemu u jednom trenutku i uspijevaju. Upravo na njihovu inicijativu u Dubrovniku dolazi 1906. godine do sinergije dalmatinskih pravaša okupljenih u novu stranku kojoj će dati, točnije vratiti, ime Stranka prava. Nesuglasice su stalno narušavale homogenost pravaške scene, bilo u Stranci prava u Dalmaciji ili u pravaškim strankama u Banskoj Hrvatskoj što se povremeno odražava i na uredničku politiku Prave Crvene Hrvatske. Skupina dubrovačkih pravaša, ovisno o političkim prilikama, podržava Iva Prodana, pravaškog vođu u Dalmaciji, ili se priklanja Josipu Franku i njegovim frankovcima u Banskoj Hrvatskoj. Uvidom u sadržaj Prave Crvene Hrvatske, ali i druge dvije političke novine koje su izlazile u Dubrovniku potkraj 19. i početkom 20 stoljeća, Crvene Hrvatske (1891.-1914.) i Dubrovnika (1892.-1914.) rasvjetljuje se politička scena u Gradu, poglavito ona pravaška. Ujedno se rekonstruira krug pristaša Stranke prava koji je u Dubrovniku opstao nakon 1905. godine. Analizom svih 908 brojeva pravaškog lista biografski se definiraju 'novinari', suradnici, pisci te ljudi koji su kreirali uredničku politiku i davali financijsku potporu Pravoj Crvenoj Hrvatskoj.

Prava Crvena Hrvatska ; dubrovačka periodika ; političke novine ; dubrovački pravaši ; Stranka prava ; kanonik Antun Liepopili ; kanonik Jozo Crnica

nije evidentirano