hrvatski

Sekundarne biljne sirovine kao izvor funkcionalnih sastojaka u sastavu inkapsuliranih bioaktivnih formulacija

Prateći tendencije suvremenog društva usmjerene na održivu proizvodnju, smanjenje agroindustrijskog otpada i proizvodnju visokovrijednih prehrambenih proizvoda, brojna znanstvena istraživanja provode se s ciljem pronalaženja novih, održivih načina iskorištenja agro-industrijskog otpada. Sekundarne sirovine biljnoga podrijetla posebno su zanimljive zbog raznolikog kemijskog i bioaktivnog sastava u kojem dominiraju polisaharidi, ali u značajnom udjelu mogu biti zastupljeni i različiti biološki aktivni spojevi važni za ljudsko zdravlje. Stoga je upravo izdvajanje pojedinih aktivnih sastojaka iz tih sirovina i njihovo vraćanje u proizvodni lanac, u obliku različitih dozirnih oblika, a u svrhu poboljšanja kakvoće i razvoja novih funkcionalnih prehrambenih proizvoda, jedna od izazovnijih mogućnosti iskorištenja agro- industrijskog otpada. Ljuska crvenog luka i kakaovog zrna te kora banane i cikle važne su sekundarne biljne sirovine čiji se bioaktivni sastojci, kao i tehnike njihove ekstrakcije, intenzivno istražuju. Međutim, budući da je šira primjena takvih ekstrakata i pojedinih bioaktivnih sastojaka često ograničena zbog slabe topljivosti u vodi, kemijske nestabilnosti i niske bioraspoloživosti u organizmu, isti se mogu inkapsulirati u različite sustave nosača koji ih štite od kemijske degradacije (oksidacije ili razgradnje) tijekom prerade ili skladištenja, a inkorporirani sastojci ujedno se mogu kontrolirano otpuštati na ciljanom mjestu u probavnom sustavu. Postoje različite tehnike inkapsulacije čiji odabir ovisi o aktivnoj tvari koja se inkapsulira, ali i o sastavu nosača u koji se ista inkapsulira te primjeni finalnog dozirnog sustava. Iako postoji velik broj različitih nosača, u posljednje vrijeme sve su traženiji prirodni biopolimeri. Među potencijalnim izvorima prirodnih biopolimera, važnih u formiranju funkcionalnih dozirnih inkapsuliranih sustava, također se sve više istražuju različite sekundarne biljne sirovine, posebice kore citrusa, pulpa šećerne repe i jabuke, ljuska luka i kakaovog zrna, kao značajni izvori pektina. Primjena sekundarnih biljnih sirovina, kao bogatih izvora funkcionalnih sastojaka u razvoju inkapsuliranih dozirnih sustava, primjer je održivog načina njihovog iskorištavanja koji predstavlja veliki potencijal za nastavak istraživanja.

agro-otpad ; ekstrakcija ; fenolni spojevi ; inkapsulacija ; pektin

nije evidentirano