hrvatski

"Ribar Palunko i njegova žena" Ivane Brlić-Mažuranić i "Dvorac Pictordu" George Sand kao kodirane autobiografije

U popularnome se imaginariju bajke uglavnom doživljavaju kao književna vrsta prvenstveno namijenjena djeci. No njihova samo naizgled jednostavna priča s više-manje naglašenom didaktičkom porukom često krije i dublje, kodirane razine značenja, koje se pomnim iščitavanjem mogu razotkriti. Usporedbom i interpretacijom bajki Ribar Palunko i njegova žena Ivane Brlić-Mažuranić i Dvorac Pictordu George Sand pokazat ćemo kako spisateljice, nadahnute slavenskom/klasičnom mitologijom i osobnim životnim iskustvom, vođene kršćanskim moralnim vrijednostima, pišući u skladu, ali i u otklonu od konvencija bajki, tipizirajućih likova i jednostavnih opreka, grade fikcijske portrete sebe kao žena i umjetnica u kontekstu nametnutih stereotipnih rodnih uloga, tipičnih za patrijarhalno društvo. U ispreplitanju stvarnoga i nadnaravnoga/fantastičnoga, pratimo priču o bezimenoj Palunkovoj ženi te djevojčici, i kasnije djevojci, Diane na njihovome putu potrage za smislom egzistencije, koju svaka autorica oblikuje u skladu sa svojim životnim svjetonazorom: samozatajna ribareva žena, pripovjedačica, svoje ispunjenje pronalazi u obiteljskoj sreći, dok Diane uspijeva pomiriti i spojiti ulogu žene i slikarice – umjetnice. Osim motiva puta/potrage, u objema se bajkama javlja i motiv odnosa kćeri i mrtve majke, simbolika broja tri te niz dihotomija kao dinamička interakcija ontologiziranih suprotnosti: snažnoga ženskog i slaboga muškog načela, prirode/kulture, života/smrti, svjetla/tame, stvarnoga/nadnaravnoga, govora/nijemosti, vode/vatre, podređenosti/dominacije, slobode/ograničenja.

autoportret umjetnice, George Sand, Ivana Brlić-Mažuranić, kodirana autobiografija, ontologizirane suprotnosti

nije evidentirano