nije evidentirano

Anton Perko – mornar, dvorjan, slikar / Anton Perko, der malende Seefahrer und kaiserliche Hofmann / Anton Perko – mornar, dvoranin, slikar

Biografija slikara Antona Perka objedinjuje nekoliko različitih profesija – bio je uspješan pomorski časnik, tajnik grofa Victora von Wimpffena, zatim prijestolonasljednika i njegove udovice krunske princeze Stephanie, a paralelno je pronalazio vrijeme za crtanje i slikanje. Bio je svjedok i ilustrator važne pomorske Viške bitke u srpnju 1866., ali i ključnog događaja povijesti Austro-Ugarske Monarhije – smrti prijestolonasljednika Rudolfa. Pet desetljeća stvaralaštva svjedoče o iznimnoj predanosti slikarskom pozivu, te rezultiraju specifičnom likovnom ostavštinom gotovo bez stilskih i razvojnih oscilacija. Njegov opus dugo je bio gotovo u potpunosti zanemaren, a uspjesi su mu ubrzo nakon smrti zaboravljeni. Radni vijek proveden većinom u krugu carske obitelji značio je i poseban status u doba Austro-Ugarske Monarhije, no njenim raspadom i novom političkom konstelacijom Perkova djela postala su relikt prezrena vremena. Anakroni likovni opus pripadao je svojim karakterom više 19. stoljeću, a početkom 20. stoljeća i u razdoblju između dva svjetska rata, dobu brzih izmjena avangardnih pravaca i različitih likovnih eksperimenata, te stilova koji su kritički preispitivali odnose u društvu, potpuno je utonuo u zaborav. Te oscilacije ukusa zorno ilustrira i sudbina njegovih djela. Za vrijeme Austro-ugarske Monarhije njegove slike su brižljivo prikupljane. Zbirke obitelji Habsburg ušle su u funduse muzeja poput Albertine i zbirke Austrijske nacionalne knjižnice u Beču. Uvidom u cjelokupni Perkov pet desetljeća stvaran likovni opus uočljiva je karakteristična tematska suzdržanost, tj. fokusiranje na nekoliko tematskih skupina. Pejzažno slikarstvo sa svojim podgrupama slikarstvom veduta, marinama i pejzažima najuočljiviji je i dominantni segment opusa te očito i njegovo osnovno područje interesa. Prikazi figura kod njega su potpuno zanemareni, a portreti gotovo u potpunosti izostaju. Studije figura rijetko se javljaju među njegovim djelima, a pri tome je autorova pažnja fokusirana na etnografske posebnosti. Fizionomije ljudi iz njegove blizine, te njihove karakteristike nisu pobudile značajniji slikarev interes. Sagledavajući Perkov likovni opus koji se razvijao paralelno s njegovim profesionalnim zadacima, najizražajnija skupina radova su djela vezana uz službu kod grofa von Wimpfena i kraljevsku kuću Habsburg. Jedan od kontinuiranih Perkovih zadataka za kraljevsku kuću je i ilustriranje različitih poglavlja kompendija Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, koje je inicirao i izdavao krunski princ Rudolf, a nakon njegove smrti ediciju je realizirala njegova udovica, krunska princeza Stephanie. Kompendij je objavljivan od 1886. do 1902. godine, a Anton Perko je jedan od mnogobrojnih ilustratora evidentiran u pet svezaka. Izniman crtež, eskapistički duh te apolitični pogled na svijet baštinjen iz bidermajerskog razdoblja zacijelo su bile vrijednosti Perkovih djela koje su odgovarale i njegovim pokroviteljima i poslodavcima. Perkove vedute i krajolici monarhijskih predjela sugeriraju poredak koji donosi prosperitet i mir, čitljiv iz uredno organiziranih jedinica s infrastrukturom koja opslužuje zadovoljne podanike prikazane na putovima ili u krajoliku u opuštenom razgovoru. Bidermajerski realizam i ljubav prema detaljima, naknadno osvježen eskapističkim duhom romantizma bili su isprobane formule Perkovog slikarstva, koje su zadovoljavale njegove naručitelje, te nije imao potrebu pratiti moderne stilove 19. stoljeća. Realizam s kritičkim prikazima svih slojeva društva, impresionizam orijentiran liberalnoj buržoaziji i njenim razonodama, te secesijski otpor konvencijama svakako nisu odgovarali Perkovim naručiteljima, konzervativnoj i rigidnoj kraljevskoj sviti Austro-Ugarske Monarhije. Pored kontinuirane posvećenosti slikarstvu i prisutnosti na skupnim izložbama, nije organizirao niti jednu samostalnu prezentaciju svojih radova. Anton Perko nije se morao korigirati radi likovnih kritika ili privlačiti kupce, jer njegova osnovna profesija bila je vezana za dvor, a egzistencija neupitna, stoga je ostao unutar koordinata stilova prve polovine 19. stoljeća. Očito je to zadovoljavalo njegove likovne ambicije i želje, jer njegove mecene osiguravale su mu dobar život, no cijena je bila likovna stagnacija u formulama prve polovine 19. stoljeća, koja ga je i eliminirala iz likovnih pregleda odmah nakon smrti te rezultirala zaboravom.

Anton Perko ; mornar ; dvoranin ; slikar

Knjiga je trojezično izdanje, tekstovi su prevedeni na slovenski, njemački i hrvatski jezik.