hrvatski

Obitelj kao mjesto prvog navještaja u novim kulturnim okolnostima

Dojam je da se u vjerničkim krugovima često idealiziraju prošla vremena na način da se vjernički život u obiteljima, a samim time i župama, gleda gotovo romantičarski, pa se tvrdnja „prije se živjelo bolje“ može parafrazirati u „prije se vjerovalo bolje“ (idilične slike odlazaka na zornice pod mrzlim stazama, bogati blagdanski običaji, druženja oko crkve, ustrajnost u sakramentima u doba kad je to bilo čak i opasno, pregršt djece na katehezama…). Takvim se pristupom (pod pritiskom stalnoga uspoređivanja) vjerničkoj obiteljskoj i župnoj sadašnjosti - koja je bez sumnje praćena novim, uvelike drukčijim kulturnim okolnostima - oduzimaju šanse da i one pokažu svoju životnost, i da dođe do izražaja, nazovimo to tako, njihova vjernička poetika. Stoga je cilj izlaganja pokazati, među ostalim, kako se oblikuje vjernički život članova suvremenih hrvatskih obitelji koji pripadaju u skupinu zauzetijih vjernika. Kriteriji za prosudbu oblikovani su s obzirom na pojedine elemente iz Poslijesinodske, pobudnice pape Franje „Amoris laetitia“. Papa u toj pobudnici, naime, dotičući obiteljski život u novim kulturnim okolnostima polazi od činjenice da su kršćanske obitelji, po milosti ženidbenoga sakramenta, „prvi subjekti obiteljskoga pastorala, nadasve dajući radosno svjedočanstvo supružnika i obitelji, kućnih Crkava“. Izlaganje donosi zaključke do kojih se došlo nakon analize više desetaka intervjua sa zauzetim vjernicima laicima u hrvatskim katoličkim župama. Preko njihovih osobnih svjedočanstva - koja uključuju vjernički život iz obitelji iz kojih su potekli i obitelji koje su zasnovali (dakle riječ je o dvije generacije) - može se nazrijeti i kako suvremene obitelji u novim okolnostima i pred brojnim izazovima vrše svoju ulogu navještaja vjere, pogotovo s obzirom na pripadnost župama i drugim zajednicama.

Obitelj, vjera, djeca, nove tehnologije, Amoris laetitia

nije evidentirano