hrvatski

ORGANIZACIJA UPRAVNOG SUDSTVA S NAGLASKOM NA VIŠESTUPNJEVITOST I PRAVO NA ŽALBU U UPRAVNOM SPORU-ANALIZA SUSTAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

Žalba se, u gotovo svim pravnim postupcima, predviđa kao temeljni i sveobuhvatni pravni lijek. Uz određena propisana ograničenja, pravo na izjavljivanje žalbe protiv odluka prvostupanjskih upravnih sudova susreće se u većini europskih država i obično predstavlja pravilo u poredbenom pravu. Izostanak pravne regulacije žalbe u sustavu upravno-sudske zaštite izazivalo je brojne kritike u hrvatskom pravu. Sve se više isticala problematika nemogućnosti ulaganja žalbe na presude Upravnog suda Republike Hrvatske (1991.-2010.), zajedno s potrebom uvođenja višestupanjskog modela hrvatskog upravnog sudovanja. Nepostojanje pravne regulacije redovnog pravnog lijeka u upravnom sporu, bila je jedan od razloga nužnih intervencija u normiranje upravno-sudskog postupka i jedna od ključnih pretpostavki usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Ideja o uvođenju mogućnosti pobijanja prvostupanjskih sudskih odluka žalbom ostvarena je donošenjem Zakona o upravnim sporovima 2010. Tim su zakonskim tekstom ugrađene odredbe o pravu na žalbu koje su naglašavale ograničavajuće dosege preispitivanja zakonitosti odluka prvostupanjskih upravnih sudova. Posljedica takvog normativnog uređenja žalbenog postupka ogledala se u neujednačenosti sudske prakse, nemogućnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kao žalbenog suda u obavljanju zakonom propisane funkcije, pravnoj nesigurnosti i nejednakosti građana. Dovedena je u pitanje ustavna garancija prava na žalbu, kao i prava na pristup sudu. 2012. zakonodavac se odlučio na zahvat u odredbe o sastavu suda. Stavljen je naglasak na rješavanje prvostupanjskih upravnih sporova po sucu pojedincu umjesto suđenja u vijećima. Odstupanjem od europskog standarda suđenja u vijeću dodatno se aktualizirao problem ograničavanja prava na žalbu. Restriktivnost u tome pogledu značajno je umanjena novelom Zakona o upravnim sporovima iz 2014. te su stvoreni preduvjeti za obavljanje uloge žalbenog suda i pružanje učinkovite sudske zaštite subjektivnih prava građana. Autorica stoga u radu analizira novine u pogledu organizacije upravno-sudskog sustava u Republici Hrvatskoj ostvarene u okviru reforme pravosuđa i usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije. Nadalje, ukratko iznosi promjene sukladno Zakonu o upravnim sporovima od 2010. do 2014. vezane za pravno uređenje instituta žalbe u upravnom sporu. Analizira se i sustav uređenja upravnog pravosuđa i redovnih pravnih lijekova u bosansko-hercegovačkom pravu temeljem Zakona o upravnim sporovima. Završno iznosi zaključna razmatranja u odnosu na usporedbu odabrane tematike u navedena dva sustava u ostvarivanju cilja povećanja efikasnosti sustava ka bržem i kvalitetnijem odlučivanju na upravno-sudskim instancama.

upravni spor, upravno sudstvo, pravo na žalbu, Zakon o upravnim sporovima, Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina

nije evidentirano