hrvatski

Imaginarni Ciganin: od Jeđupke do „Jergine čerge“

Polazeći od uvjerenja da se u tekstovima koje od srednjovjekovlja do suvremenosti proizvodi dominantna kultura, književne uloge marginalnih ili supkulturnih društvenih skupina oblikuju u skladu s diskurzivnim praksama koje drugost i čudovišnost povezuju u cjelinu, autorica u ovom prilogu prati nekoliko romskih epizoda hrvatske književnosti u kojima je slika Roma/Romkinje odigrala znakovitu ulogu. Prva se takva slika javlja u liku Jeđupke, koja svojim imenom priziva prepoznatljiv lik žene s ruba dubrovačke renesansne zbilje, ali u književnoj i dramskoj reprezentaciji njezina maska poprima određena obilježja nadnaravnog koje stupnjevito raste od Pelegrinovićeve gatare do Mažibradićeve Znahorice. No, bez obzira na udaljenost žene s ruba društva od vilenice nadnaravnih moći, bezopasna ludistička čudovišnost dubrovačkih jeđupijata daleko je od predodžbe o „romskoj opasnosti“ koja se u ostatku Europe od 15. do 20. stoljeća gradi na konfabulacijama o njihovoj političkoj nelojalnosti i na tjelesnoj nečistoći te zarazi kojom će inficirati društvo. Ističući da je rasistička retorika nacionalsocijalističkih dekreta samo kulminacija kontinuirane politike tretiranja Roma kao vrste infekcije i bolesti koju je potrebno istrijebiti, autorica analizira primjere u kojima se zloćudna argumentacija teze o ciganskoj pošasti (njem. Zigeunerplage) aktualizirala u suvremenom kultur-nacionalističkom diskursu kroz recikliranje slike „imaginarnog Ciganina“.

čudovišnost, imaginarni Ciganin, Juđupka, Romi, Ivan Goran Kovačić, Miljenko Jergović, Zlatko Crnković, Ivan Aralica

nije evidentirano