hrvatski

PREDSTAVLJANJE KULTURNOG NASLJEĐA I IDENTITETA - DERNEK U IMOTSKOJ KRAJINI I ZAPADNOJ HERCEGOVINI

U radu su opisani koncepti javnog predstavljanja kulturnog nasljeđa i identiteta, na temelju istraživanja fenomena derneka (proslave) u Imotskoj krajini i zapadnoj Hercegovini, kroz primjere i opis derneka kao jednog od prvih organiziranih događanja koji u svojoj strukturi sadrži različite elemente izvedbe (predstavljanja) ali i elemente festivala. Istraživanje za ovaj rad zasnovano je na metodi utemeljene teorije, a korištene su tradicionalne kvalitativne etnografske metode: terensko istraživanje, promatranje, sudioničko promatranje i polustrukturirani intervjui. Također, predstavljena je i sustavna etnološka i kulturnoantropološka analiza derneka kao jedne od prvih organiziranih manifestacija na kojima sami sudionici predstavljaju vlastito kulturno nasljeđe i identitet, komunicirajući pripadnost određenoj zajednici s kojom se identificiraju, kroz različite izvedbe, na razini naracija i pobožnih, ali i izvan pobožnih praksi. Istraživanjem je obuhvaćen povijesni prikaz derneka od spontanog okupljanja sudionika nakon misnog slavlja u prigodi proslave sveca zaštitnika ili proslave obilježavanja važnog datuma za zajednicu, do organizirane proslave (derneka) sa svim elementima suvremeno organiziranog događanja. Također, istražena je i uloga sudionika na dernecima, te njihov osobni doprinos u prenošenju i mijenjanju „narodne kulture“. Derneci u Imotskoj krajini i zapadnoj Hercegovini predstavljeni su i kroz pet studija slučaja i to: Dernek Gospe od Karmela u Runovićima, Ilindanski dernek (Ilina) u Studencima, Proslava Gospe od Anđela u Imotskome, Stipanjdanski dernek u župi Gorica-Sovići i dernek za Veliku Gospu na Vrljici u Prološcu. U radu se analizira i dernek kao prostor iskazivanja i propitivanja identiteta, ali i kao agens koji može transformirati i samu sredinu u kojoj se održava. Fenomen derneka sagledan je iz različitih perspektiva, a prikupljena i ovdje predstavljena građa o derneku, otvara i neke nove teorijske i istraživačke perspektive, te nudi određena analitička pomagala za potpunije razumijevanje ovog, do sada, neistraženog fenomena. Analiza građe potvrdila je da se iz zabilježenih naracija i praksi može zaključiti kako na derneku postoje razni predstavljački modeli koji se prenose generacijama, a potvrđuju i modificiraju ponavljanjem izvedaba. Rezultati provedenih istraživanja pokazali su da dernek predstavlja platformu na kojoj pojedinci i zajednica predstavljaju svoje kulturno nasljeđe i identitet. Pokazalo se i da ponavljanje izvedbe, protekom vremena, dovodi do nastajanja nove tradicije, ali i promjene uloge sudionika (publike) i njenih obrazaca komuniciranja.

predstavljanje, kulturno nasljeđe, identitet, dernek

nije evidentirano