hrvatski

Stepenice bez završetka

Rad donosi povijesni pregled urbanističkog razvoja spomen-parka Dotrščina u Zagrebu, s fokusom na fizionomiju povijesnog prostora masovnih egzekucija i genezu njegove memorijalizacije nakon Drugog svjetskog rata. Poseban naglasak stavljen je na prepoznavanje uloge urbanista i konzervatora u određivanju gabarita i programa spomen-parka, kao i u prepoznavanju i očuvanju memorijalne vrijednosti samoiniciranih praksi obilježavanja masovnih grobnica. Analiziraju se morfološko-urbanistički kontinuiteti i izmjene, od prvog idejnog projekta (F. Kršinić), preko etapne izgradnje nedovršenog prvog projekta (V. Bakić, J. Seissel, S. Seissel, et al.), do procedure i rezultata pozivnog natječaja koji se mijenja program i širi tematska osnova parka. Konačno, kritički se sagledavaju posljedice devastacije parka te njegova institucionalnog zanemarivanja kao zaštićene i višestruko - povijesno, urbanistički, krajobrazno, kiparski i ambijentalno - vrijedne memorijalne baštine.

Spomen-park Dotrščina, Zagreb, memorijalna arhitektura, memorijalna plastika, Drugi svjetski rat

nije evidentirano