hrvatski

Usluge od općeg gospodarskog interesa u pravu Europske unije i hrvatski regulatorni okvir u odabranim upravnim područjima

Usluge od općeg gospodarskog interesa složena su sfera prava. Predstavljaju iznimno važan dio trgovine na unutarnjem tržištu Europske unije te gospodarstva EU-a u cjelini. One obuhvaćaju vrlo širok spektar ljudskih djelatnosti i prisutne su u svim sferama naših života. Među njih pripadaju usluge oko čije gospodarske prirode nema nikakvih dilema, ali i one čiji je način organiziranja i financiranja specifičan te je podložan posebnim pravnim režimima, poput zdravstva, obrazovanja, javnog prijevoza i slično. Ta posebna uloga određenih vrsta usluga dovela je do definiranja koncepta “usluga od općeg gospodarskog interesa” u pravnom okviru Europske unije, s neizbježnim posljedicama na pravni okvir država članica EU-a, uključujući i Hrvatsku. One nisu u potpunosti definirane primarnim pravom EU-a, već je konkretno određivanje što predmetni pojam obuhvaća prepušteno autonomiji država članica. Navedena autonomija, međutim, nije apsolutna, već su okviri definirani pravom Unije, a ključan faktor pri određivanju ovih usluga predstavlja njihova gospodarska, odnosno negospodarska priroda, jer su usluge od općeg gospodarskog interesa podvrgnute tržišnim pravilima EU-a, za razliku od onih negospodarskih. Sudska praksa u ovom dijelu vrlo je složena te se primjenjivost tržišnih pravila utvrđuje kazuistički. U slučaju gospodarskih usluga kod kojih su zadovoljeni uvjeti iz predmeta Altmark, tržišna pravila EU-a uopće nisu primjenjiva i država može ovlastiti poduzetnika za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa i dati mu financijsku potporu u tu svrhu. Drugo, ako tržišna pravila jesu primjenjiva, odstupanje nacionalnih pravila od tržišta ipak će se moći opravdati ako je to odstupanje nužno za ostvarenje cilja od općeg interesa radi kojeg se određena usluga pruža. Cilj ovog rada je analizirati pravni okvir Europske unije koji uređuje usluge od općeg gospodarskog interesa, odnos ovog koncepta prema pravilima o slobodi kretanja, zaštiti tržišnog natjecanja i državnim potporama na unutarnjem tržištu EU-a te utvrditi poštuje li Republika Hrvatska navedeni okvir i postoje li prijepori u domaćem upravnom pravu koje je potrebno pravno razriješiti. Analiza odnosa pravnog okvira EU-a i hrvatskog upravnopravnog okvira u pojedinim područjima pokazuje visok stupanj usklađenosti nacionalnog prava s tržišnim pravilima Unije. To je posebno slučaj u područjima koja su uređena detaljnijim pravilima (primjerice, o državnim potporama) sadržanim u sekundarnom zakonodavstvu EU-a. S druge strane, u područjima koja pripadaju u primarnu nadležnost država članica, poput zdravstva i obrazovanja, postoje određene dileme o usklađenosti nacionalnog i europskog prava. U nacionalnom zakonodavstvu koje uređuje potonje potrebno je napraviti jasnu distinkciju između gospodarskih i negospodarskih usluga od općeg interesa kako bi se povećala pravna sigurnost i izbjegle sumnje o nelegalnom državnom favoriziranju javnih ustanova na štetu privatnih.

Altmark ; obrazovanje ; zdravstvo ; prijevoz ; usluge od općeg gospodarskog interesa

nije evidentirano