hrvatski

Kliničko-patološka korelacija u bolesnika s kognitivnim smetnjama i upotreba biomarkera u diferencijalnoj dijagnozi neurodegenerativnih bolesti: nove spoznaje

Glavna odrednica kliničke slike neurološkog ili psihijatrijskog bolesnika je neuroanatomska lokalizacija patoloških promjena, a ne sam tip patoloških promjena koje su dovele do oštećenja ili disfunkcije. Ipak, znamo da pojedine vrste patoloških promjena imaju predilekciju, odnosno povećanu vjerojatnost pojavljivanja u određenim stanicama i područjima živčanog sustava. Tako se demencija načelno pojavljuje kao dominantan sindrom u kliničkoj slici bolesnika kad patološkim procesom budu oštećena ključna područja sljepoočnog (entorinalna moždana kora, hipokampalna formacija i amigdala), čeonog (orbitofrontalna i/ili dorzolateralna područja) i tjemenog režnja. Širenje patoloških promjena u područja lateralne sljepoočne, prednje tjemene i moždane kore inzule dodatno pogoršava kliničku sliku, dok istodobno oštećenje projekcijskih skupina neurona crne (nucleus niger) i bazalne (nucleus basalis) jezgre, lokus ceruleusa, ventralnog tegmentalnog područja i rafe jezgara dovodi i do supkortikalnih simptoma i znakova (u otprilike 20 posto bolesnika s Alzheimerovom bolesti se ti simptomi i znakovi javljaju prije kortikalnih, a u preostalih 80% se javljaju istodobno). Kliničko-patološka korelacija može se definirati kao rekapitulacija kliničkih, laboratorijskih i slikovnih nalaza s makroskopskim i mikroskopskim patohistološkim nalazima dobivenim nakon obdukcije, a da bi se što objektivnije otkrio i opisao slijed događaja koji su doveli do smrti. Smisao ranog otkrivanja uzroka demencije jest u tome da se bolest zaustavi u što ranijem stadiju tj. prije nastupa nepopravljivih oštećenja mozga i posljedičnog gubitka mentalnih sposobnosti. Od brojnih mogućih razloga najprije treba isključiti najčešće reverzibilne uzroke demencije, a to su hipotireoza (napose u starijih žena), a zatim depresija (pseudodemencija) i idiopatski normotenzivni hidrocefalus. U relativno rjeđe uzroke spadaju "neurokirurška" stanja (subduralni hematom ili empijem, intrakranijalne mase - tumori i apscesi), infekcije (TBC i gljivični meningitis, HIV i herpes encefalitis, cerebralni vaskulitis, neurosifilis, Lajmska bolest, sardoidoza), metabolička stanja (Hashimoto encefalitis, hipertireoza, hipo- i hiperparatiroidizam, hiperkalcemija, Cushingova bolest, Addisonova bolest, kronične bolesti pluća, jetre i bubrega, Wilsonova bolest, deficijencije vitamina B skupine - B1, B6, B9, B12), a od ostalih uzroka to mogu biti i epilepsija, lijekovi s antikolinergičkim učinkom, alkoholizam, autoimuni encefalitisi, paraneoplastički sindrom i drugi. Kod starijih osoba je naročito važno imati na umu činjenicu da nedostatak vitamina B12 zbog slabije apsorpcije dovodi do "zarobljenosti" vitamina B9 (folne kiseline) - tzv. "5-methyl tetrahydrofolate trap". Manjak vitamina B12 (i B9 i B6) očituje se povećanjem L-homocisteina u cirkulaciji. Povećane razine homocisteina uzrokuju povećanu razinu oksidacijskog stresa i oštećenja DNA te povećanu aktivaciju proapoptotičkih enzima, npr. kaspaze-3, a in vitro je pokazano da povećavaju fosforilaciju, cijepanje i oligomerizaciju tau proteina. "Rješenje" za takvo stanje je upotreba aktivnog oblika vitamina B12 (metilkobalamin) u kapima (spreju). Taj se preparat odnedavno ove godine pojavio i na hrvatskom tržištu. Prednost metilkobalamina je činjenica da se bolje apsorbira i ima dulju bioraspoloživost od cijanokobalamina - sintetskog pripravka koji se do sada koristio u većini vitaminskih pripravaka. Najvažnija strategija za rano otkrivanje sindroma demencije je iznalaženje i uporaba bioloških biljega (biomarkera) kojima bi se što ranije i pouzdanije otkrilo patološki proces, po mogućnosti i prije nastupa kliničkih simptoma i znakova bolesti (pretklinički/prodromalni stadij). Da bi se neki biomarker odobrio za uporabu u kliničkoj praksi najprije mora proći postupak validacije (osjetljivost, specifičnost, korelacija s napredovanjem bolesti) kroz veći broj multicentričnih istraživanja na velikom broju ispitanika. U nastavku predavanja su opisani do sada otkriveni biološki biljezi neurodegenerativnih bolesti, napose Alzheimerove bolesti, kao i neki potencijalni budući biljezi koji se trenutno ispituju.

Alzheimerova bolest ; blagi spoznajni poremećaj ; kliničko-patološka korelacija ; vitamin B6 (piridoksin), vitamin B9 (folna kiselina) ; vitamin B12 (kobalamin) ; biološki biljezi ; cerebrospinalna tekućina ; neuroslikovni prikaz ; neuropsihološko testiranje

nije evidentirano