hrvatski

Ponovno o Zrinijadi na glazbenoj sceni u 'dugom 19. stoljeću'

Kada je 1812. u bečkom Burgtheateru postavljena drama Zriny njemačkog patriotskog pjesnika oslobodilačkih protunapoleonskih ratova Karla Theodora Körnera, u kojoj slavi ljubav prema domovini, njegovo se ime proslavilo na cijelom njemačkom govornom području. Tragična i junačka smrt Nikole Šubića Zrinskog, hrvatsko-mađarskog plemića i hrvatskoga bana, u obrani Sigeta od Turaka 1566. godine, često je uspoređivana sa žrtvovanjem Leonide iz Sparte. Međutim, dok je antički lik Leonide oživljen u baroknim libretima 17. i 18. stoljeća, patriotizam Zrinskog inspirirat će umjetnike, pa tako i glazbenike tek u doba buđenja nacionalne svijesti. Uz brojna instrumentalna djela – simfonijske pjesme, koračnice, fantazije i slično, pa i zborske skladbe, scenska djela s raznim varijantama i dosezima glazbenog udjela veličat će rodoljublje sigetskog junaka, podsjećati i poticati publiku na novu važnost nacionalnog identiteta koji se ostvaruje kroz razne parametre, pa tako i preko sukoba s drugotnim. U tim je djelima Zrinski uzdignut na razinu simbola tako da ni određivanje njegovog porijekla ni identitet njegova neprijatelja nije presudan, već je njegova žrtva kao takva prepoznata i shvaćena u raznim europskim zemljama. Pregled tih scenskih djela iz pera raznih europskih autora te glazbena analiza određenih dramatskih parametara predmet je ovoga rada.

Theodor Körner, Zrinyi, Zrinski, Siget, August Adelburg Abramović, Franz Gläser, Ivan Zajc, Albert de Vleeshouwer

nije evidentirano