hrvatski

KRIVNJA I SRAM U TERAPIJI POSTTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEĆAJA - PRIKAZ SLUČAJA

Osobe koje boluju od Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) doživjele su traumatsko iskustvo. Traumatsko iskustvo praćeno je osjećajem straha, užasa, bespomoćnosti i vodi slomu obrambene organizacije te pogađa bazična vjerovanja pojedinca. Stoga je u procesu liječenja oboljelih od PTSP-a važno najprije stvoriti osjećaj sigurnosti. Neke emocije koje se prorađuju u terapijskom procesu u radu s traumom kao što su krivnja i sram mogu značajno utjecati na terapijski proces. Zadaća terapeuta je prepoznati, osvijestiti i proraditi i krivnju i sram kako u terapijskom odnosu ne bi došlo do osjećaja nerazumijevanja kao i osjećaja izostanka empatije, u konačnici izostanka terapijskog efekta. Ovaj rad usmjeren je na izvore krivnje i srama kod oboljelih od PTSP-a, na značenje krivnje i srama u terapijskom procesu kao i na utjecaj istih emocija na terapijski proces. S tim ciljem biti će prikazan bolesnik s dijagnozom PTSP-a uzrokovanim borbenim iskustvom tijekom DR. Osim PTSP-a bolesnik je trpio i učestale Panične atake (PA) koje su se uglavnom javljale više puta dnevno i zbog kojih je često tražio pomoć na hitnoj pomoći gdje je dobivao anksiolitika. Bio je uključen u psihodinamsku terapiju fokusiranu na traumu. Seanse su se odvijale jedanput tjedno, u trajanju 45 minuta. Bio je dragovoljac DR. Ključni traumatski događaj bila je akcija u kojoj je došlo do unakrsne pucnjave u kojoj je ranjen. O istom događaju govori tijekom prve dvije godine terapije. Prateće emocije bile su: strah, strah od smrti, osjećaj nezaštićenosti i ljutnja uz osjećaj napuštenosti od strane svog zapovjednika tvrdeći da akcija nije bila dobro planirana. Nakon 2 godine terapije otkriva da je ranjavanje u akciji sekundarno, a u prvi plan stavlja činjenicu da je tijekom iste akcije pucao u neprijateljskog vojnika i pogodio ga. Osjećaj krivnje i srama bili su tako izraženi da se bolesnik nije mogao suočiti sve dok nije stekao potpuni osjećaj sigurnosti i povjerenja u terapeuta. Nakon što je proradio i integrirao iste emocije došlo je do redukcije simptom PTSP-a kao i slabije učestalosti PA. Zaključak: PTSP je kompleksan poremećaj. Na traumu fokusirana psihodinamska psihoterapija zahtjeva pažljivo razmatranje osjećaja poput krivnje i srama te ih razlikovati, kako ne bi izostala empatija kao i terapijski uspjeh.

KRIVNJA, POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ, SRAM, TERAPIJA

nije evidentirano