hrvatski

Zakonitost štrajka - qui, quid, quando et quomodo?

U kontekstu globalizacije bilježimo ubrzano kretanje kapitala i usluga izvan nacionalnih granica država članica EU-a, stoga transnacionalne transakcije postaju svakodnevica, kao i izaslani radnici. Budući da poslodavci žele iskoristiti prednosti koje im nudi pojedino unutarnje tržište i time sniziti cijenu rada, spomenuti radnici se nalaze u nezavidnoj poziciji. Stoga je za zaštitu njihovih ekonomskih i socijalnih interesa nužna uspostava produktivnog transnacionalnog socijalnog dijaloga. No, zbog različitosti stupnja gospodarskog razvoja te socijalne zaštite izvjestan je neuspjeh kolektivnih pregovora socijalnih partnera i pokretanje štrajkova, najdjelotvornijih industrijskih akcija na strani svijeta rada. Međutim, kolektivne akcije i dalje su vezane uz nacionalni sustav industrijskih odnosa obilježenih svojim specifičnostima. No, valja naglasiti da i unutar tih sustava postoji niz pravnih praznina ili/i loših rješenja glede regulacije industrijskih akcija, posebice prava na štrajk. Situaciju posebno usložnjava postojanje međunarodnih i regionalnih pravnih izvora koji reguliraju navedenu materiju, a koje obvezuju odnosne države, posebice u situaciji kada odredbe nacionalnog zakonodavstva nisu s istima usklađene. Stoga nije teško zaključiti da spomenuta situacija otežava, ne samo organiziranje i provedbu štrajka, već i razgraničenje zakonitog od nezakonitog štrajka i to ne samo na transnacionalnoj, već i na nacionalnoj razini. U radu autori, koristeći komparativnu metodu, iznose brojne kritike de lege lata nudeći rješenja de lege ferenda.

zakoniti i nezakoniti štrajk, materijalne i procesne pretpostavke zakonitosti štrajka, sudska zabrana štrajka

nije evidentirano